Planiranje prijenosa imovine za života može spriječiti brojne buduće obiteljske sporove i dugotrajne ostavinske postupke. Jedan od najvažnijih instituta hrvatskog nasljednog prava je ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života, uređen Zakonom o nasljeđivanju. Riječ je o posebnoj vrsti nasljednopravnog ugovora kojim predak još za života raspoređuje svoju imovinu potomcima i bračnom drugu, uz ispunjenje zakonom propisanih uvjeta.
Što je ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života?
Temeljno pravilo hrvatskog Zakona o nasljeđivanju jest da se nasljedno pravo stječe isključivo na temelju zakona ili oporuke. Iznimno, Zakon poznaje nekoliko posebnih nasljednopravnih ugovora, među kojima je upravo ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života jedan od rijetkih koji može biti valjan ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke.
Radi se o dvostranom pravnom poslu kojim ustupitelj za života besplatno ili uz određene obveze prenosi cijelu ili dio svoje postojeće imovine potomcima i bračnom drugu. Osnovna svrha ugovora jest da imovina obuhvaćena ugovorom nakon smrti više ne ulazi u ostavinu niti se u pravilu uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti nasljedstva.
Glavne značajke ugovora
Ovaj ugovor ima i obveznopravna i nasljednopravna obilježja.
S obveznopravnog aspekta:
-ugovor sklapaju isključivo predak te njegovi potomci i bračni (odnosno izvanbračni) drug;
-može obuhvatiti cijelu ili dio postojeće imovine ustupitelja;
-prijenos imovine nastupa za života ustupitelja;
-ustupitelj može zadržati određena prava, primjerice plodouživanje ili pravo stanovanja, te ugovoriti uzdržavanje, rentu ili druge obveze.
S nasljednopravnog aspekta:
-imovina obuhvaćena ugovorom ne ulazi u ostavinsku masu nakon smrti ustupitelja;
-nasljedstvo se otvara samo u odnosu na imovinu koja nije bila predmet ugovora ili je stečena naknadno;
-svi sudionici ugovora odriču se budućih nasljednih prava na imovini obuhvaćenoj ugovorom, uključujući i pravo na nužni dio.
Upravo ovo odricanje od budućih nasljednih prava predstavlja glavnu razliku između ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života i običnog ugovora o darovanju.
Tko može biti ugovorna strana?
Krug osoba koje mogu sudjelovati strogo je ograničen. Ugovor se može sklopiti isključivo između:
-pretka (ustupitelja),
-njegovih potomaka,
-bračnog ili izvanbračnog druga.
Ako se imovina prenosi drugim osobama, takav pravni posao neće predstavljati ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života, nego će se smatrati ugovorom o darovanju.
Suglasnost svih potomaka i bračnog druga
Jedan od najvažnijih uvjeta valjanosti jest da svi potomci i bračni drug daju svoju izričitu suglasnost.
Ako samo jedan od njih ne pristane ili se kasnije rodi dijete odnosno pojavi nasljednik koji ranije nije sudjelovao, zakon predviđa da ugovor u pravilu konvertira u ugovor o darovanju. Tada se tako prenesena imovina ponovno uzima u obzir pri izračunu nužnog dijela i vrijednosti ostavine.
Zakon ipak dopušta naknadno pristupanje ugovoru onih osoba koje u trenutku sklapanja nisu sudjelovale, ali ono mora biti sastavljeno u istom obliku kao i izvorni ugovor.
Oblik ugovora
Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku te:
-potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika,
-sastavljen kao javnobilježnički akt ili
-ovjeren od nadležnog suca u slučajevima predviđenima zakonom.
Neispunjavanje propisane forme dovodi do nevaljanosti ugovora.
Što može biti predmet ugovora?
Predmet mogu biti samo stvari, prava i druga imovina koja je u vlasništvu ustupitelja u trenutku sklapanja ugovora.
Imovina koju će steći u budućnosti ne može biti obuhvaćena postojećim ugovorom, ali se može naknadno rasporediti novim ugovorom ili prenijeti drugim pravnim poslovima, primjerice darovanjem ili ugovorom o uzdržavanju.
Iako je riječ o besplatnom pravnom poslu, ugovor može sadržavati različite obveze poput:prava plodouživanja ili stanovanja,stvarnih tereta,doživotne renteobveze uzdržavanja,drugih naknada u korist ustupitelja ili trećih osoba.
Pobijanje i opoziv ugovora
Vjerovnici ustupitelja mogu pobijati ugovor prema pravilima o pobijanju dužnikovih besplatnih pravnih radnji ako je njime oštećena njihova mogućnost naplate.
S druge strane, ustupitelj može opozvati ugovor prema pojedinom potomku ili bračnom drugu ako ne izvršava preuzetu obvezu uzdržavanja,ne podmiruje dugove koje je preuzeo,postoje razlozi zbog kojih bi se mogao opozvati i ugovor o darovanju, primjerice zbog grube nezahvalnosti ili osiromašenja ustupitelja.
Opoziv djeluje samo prema osobi na koju se odnosi, dok ugovor prema ostalim sudionicima ostaje na snazi.
Zašto je važno pravilno sastaviti ugovor?
Iako se na prvi pogled može činiti sličnim darovanju, ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života proizvodi znatno drukčije pravne posljedice. Nepravilno sastavljen ugovor može dovesti do njegove pretvorbe u darovanje, osporavanja od strane nasljednika ili vjerovnika te dugotrajnih sudskih postupaka.
Pravilno strukturiran ugovor omogućuje sigurnu raspodjelu imovine, zaštitu interesa svih članova obitelji i znatno smanjuje mogućnost budućih nasljednih sporova. Zbog brojnih zakonskih uvjeta i ozbiljnih pravnih posljedica preporučljivo je pravodobno zatražiti stručni pravni savjet prije njegova sklapanja.
