Odredbama Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, 13/2026) propisane su odredbe o sporazumijevanju među državnim odvjetnikom I okrivljenikom kao institutom kojim se stranke sporazumijevaju o krivnji i sankciji, te drugim zakonom određenim mjerama.
U praksi se sporazumijavanje relativno često postiže među strankama i to iz razloga što s brzo i efikasno okončava kazneni postupka, što je najčešće interes svih sudonika u kaznenom postupku.
Sporazumijevanje odnosno nagodba među odkrivljenikom i državnim odvjetnikom je podložna sudskoj kontroli odnosno istu potvrđuje sud na način da utvrđuje da li su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za sklapanje nagodbe.
U formalnopravnom smislu stranke mogu postići nagodbu, presudu na temelkju sporazum stranaka nakon podizanje optužnice do odluke o potvrđivanju optužnice. U praksi stranke vode razgovore o sporazumu i u fazama postupka koje prethode podizanju optužnice dok formalno pregovore oko postizanja sporazuma mogu konkretizirati nakon podizanja optužnice s zahtjevom sudu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka propisanom odredbom članka 361.Zakona o kaznenom postupku.
Nadalje, istom odredbom Zakona o kaznenom postupku je propisano da će optužno vijeće nakon što zaprimi sporazum stranaka sa zahtjevom za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka donijeti odluku o potvrđivanju optužnice, te prihvaćanju zahtjeva za donošenju presude na temelju sporazuma stranaka te će donijeti presudu kojim okrivljeniku izreče kaznenopravnu sankciju, kaznu ili drugu sankciju propisanu odredbom članka 460.st.4. Zakona o kaznenom postupku.
Ukoliko optužno vijeće utvrdi da sporazum stranaka nije sukladan zakonskim propisima odnosno ako s obzirom na okolnosti, njezino prihvaćanje nije u skladu s odmjeravanjem kazne propisanim zakonom ili sporazum inače nije zakonit odbit će prijedlog za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka. Vijeće rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena, odbija izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka.
U tom slučaju kazneni postupak se nastavlja pred optužnim vijećem redovnom
Potpisanu izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka prije početka sjednice optužnog vijeća državni odvjetnik, okrivljenik i branitelj predaju optužnom vijeću.
Opisana izjava sadrži:
opis kaznenog djela koje je predmet optužbe,
izjavu okrivljenika o priznanju krivnje za to kazneno djelo,
sporazum o vrsti i mjeri kazne, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, oduzimanju predmeta te o troškovima postupka,
očitovanje okrivljenika o podnesenom imovinskopravnom zahtjevu,
izjavu okrivljenika o prihvaćanju prijedloga državnog odvjetnika za izricanje sigurnosne mjere i oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom,
potpis stranaka i branitelja.
Nakon potpisivanja izjave iz stavka 3. ovog članka, državni odvjetnik obavještava o tome žrtvu ili oštećenika.
Ako se radi o kaznenim djelima protiv života i tijela i protiv spolne slobode za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina, državni odvjetnik mora pribaviti suglasnost žrtve za sporazumijevanje. Ako je žrtva umrla ili je nesposobna dati suglasnost, suglasnost će se zatražiti od osoba iz članka 55. stavka 6. ovog Zakona.
U slučaju da su ispunjene zakonske pretpostavke sud će donijeti presudu na temelju sporazuma stranaka, te istu otpremiti strankama u roku od osam dana, te na opisani način okončati kazneni postupka.
U praksi su oprječna mišljenja u stručnoj javnosti o navedenom institutu sporazumijevanja u kaznenom postupku kolokvijalno nazvanom nagodbom gdje se stranke nagađaju o priznanju krivnje i sankciji. Instutit se ukazao problematičnim prema stavu stručne javnosti u onim postupcima s više okrivljenika u kojim postupcima neki od okrivljenika se odlučuje za sporazumijevanje kako bi postigli povoljniju sankciju a takva presuda na temelju sporazuma stranaka negativno utječe na ostale okrivljenike u postupku.
Brojne su kritike takvog pristupa jer se u određenom broju kaznenih postupaka koji su javnoeksponirani utvrdilo da je takva praksa državnog odvjetništva usmjerena na nagodbe kako bi ostali se pogoršavala pozicija ostalih okrivljenika u zamjenu za blaže kaznenopravne sankcije okrivljenika koju su postigli nagodbe.
Sporazumijevanje je u hrvatskom kaznenopravnom zakonodavstvu uvedeno ZKP/08 te je nesumnjivo donijelo u brojnim slučajevima mogućnost strankama da brzo i efikasno okončaju veliki broj kaznenih postupka, a što je doprinijelo rasterećenju sudova koji su opterećeni velikom brojem kaznenih postupaka u tijeku.
