U poslovanju društava s ograničenom odgovornošću često se javljaju situacije koje zahtijevaju istup ili isključenje člana društva. Riječ je o pravno osjetljivim postupcima koji zahtijevaju preciznu primjenu zakonskih odredbi i zaštitu interesa društva i njegovih članova. Naš odvjetnički ured pruža stručnu pravnu podršku u svim fazama ovih postupaka — od procjene pravnih osnova do provedbe odluka i upisa promjena u sudski registar.

Često iz raznih razloga pojedini član trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću želi istupiti iz društva ili društvo zbog neadekvatnog ponašanja nekog člana želi isključiti iz društva.

Istupanje i isključenje člana društva s ograničenom odgovornošću su mogućnosti propisane Zakonom o trgovačkim društvima i društvenim ugovorom članova društva.

Kada se ima na umu da se radi o trgovačkom društvu kapitala i da takvih upisanih društava u sudskom registru ima preko 90% od svih upisanih društava, tada mogućnost prestanak članstva u njemu izazivaju posebnu pozornost.

Kod istupanja iz ovog društva riječ je o dobrovoljnom izlasku iz društva, nakon čega prestaje članstvo u društvu. Takav izlazak iz društva se postiže na temelju društvenog ugovora ili tužbe upućene nadležnom sudu sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o parničnom postupku.

Međutim, tim mogućnostima se član društva i društvo ne mogu koristiti bez ograničenja, jer istupanjem ili isključenjem člana iz društva mijenjaju se članski odnosi u društvu, a društvo je u takvim slučajevima dužno članu društva isplatiti naknadu za njegov poslovni udio u društvu s ograničenom odgovornošću.

Dakle, dok istupanje predstavlja dobrovoljan izlazak člana iz društva, isključenje člana društva je prisilno udaljavanje iz društva. Pored isključenja zbog neisplate temeljnog uloga, isključenje člana društva je moguće i iz drugih razloga.

Članstvo u društvu nastaje dobrovoljnim ulaskom člana u društvo i isto tako članstvo prestaje dobrovoljnim izlaskom iz društva, dok kod isključenja iz drugih razloga ne izražava volja člana koji izlazi iz društva, već se član isključuje zbog svojeg ponašanja kojim se onemogućava ili znatno otežava postizanje ciljeva društva.

Istup člana društva s ograničenom odgovornošću predstavlja njegov dobrovoljni izlazak iz društva. Da bi istupanje iz društva bilo moguće, ono se mora izričito predvidjeti društvenim ugovorom, kojim se sukladno odredbi čl. 420. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22. - dalje ZTD) moraju urediti: uvjeti, postupak i posljedice istupanja. To je temeljno pravno pravilo.

Bez obzira na navedenu odredbe član društva može podnijeti tužbu nadležnom sudu i zahtijevati istupanje iz društva ako zato postoje opravdani razlozi, koji su navedeni samo primjerice u čl. 420. st. 2. ZTD-a.

Tako opravdani razlozi za istupanje člana postoje naročito ako mu ostali članovi društva ili neki od organa društva prouzroče štetu ili ako je član društva spriječen u ostvarivanju svojih prava u društvu. Na ocjenu suda što se smatra opravdanim razlogom utječu konkretne okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Pored toga u tužbi se moraju navesti i iznos naknade za poslovni udio te predložiti primjereni rok za njeno plaćanje članu koji istupa iz društva. Ukoliko sud usvoji tužbeni zahtjev sud mora odrediti iznos naknade prema tržišnoj vrijednosti tužiteljeva poslovnog udjela i naložiti društvu da mu taj iznos isplati u primjerenom roku koji je određen u presudi. Pri određivanju primjerenog roka sud će voditi brigu o stanju društva i njegovim poslovnim potrebama sukladno odredbi članka 420. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima.

Do prisilnog prestanka članstva u društvu dolazi isključenjem člana iz društva. Posljedica toga je također povlačenje poslovnog udjela tog člana iz društva. Njegovo isključenje je moguće ako je ono bilo predviđeno društvenim ugovorom. Pri tome se društvenim ugovorom određuju: uvjeti, postupak i posljedice isključenja, kao što je to navedeno i kod istupanja (čl. 420. st. 1. ZTD-a).

Ako isključenje nije predviđeno društvenim ugovorom ili je manjkavo regulirano, do njega može doći ako postoji važan razlog. Radi toga društvo podnosi tužbu kojom zahtjeva da sud njegovog člana uslijed postojanja takvog razloga isključi iz društva.

Važan razlog za isključenje člana društva je njegovo ponašanje kojim se onemogućuje ili znatno otežava postizanje ciljeva društva, pa se zbog toga njegov ostanak u društvu čini nepodnošljivim. Tužbu mogu podnijeti i svi ostali članovi društva. U tužbi se mora navesti i iznos naknade te primjeren rok za njezinu isplatu članu društva. Sud u svojoj presudi izriče isključenje člana iz društva pod odgodnim uvjetom i da mu društvo isplati u presudi određenu naknadu tržišne vrijednosti poslovnog udjela u roku kojeg odredi u presudi.

Pri određivanju spomenutog roka sud će uzeti u obzir stanje društva i njegove poslovne potrebe. Član se društva ne može unaprijed odreći prava koje mu pripada po čl. 420. st. 2. ZTD-a, ni društvo prava koje mu pripada po čl.420. st. 3. ZTD-a, a što je izričito propisano čl. 420. st. 4. ZTD-a.

Istupanjem i isključenjem člana društva prestaje njegovo članstvo u društvu i sva prava koja iz toga proizlaze. Međutim, član društva koji istupi iz društva odnosno koji se isključi iz društva ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti svojeg poslovnog udjela u vrijeme kada dođe do njegovog istupanja odnosno isključenja iz društva (čl. 421. st. 2. ZTD-a). Dok mu se ta naknada ne isplati, član društva zadržava svoj članski status u društvu (čl. 421. st. 3.) a to znači da mu u tom razdoblju pripadaju i sva članska prava u društvu, pa tako npr. ima pravo glasa, pravo na isplatu dobiti društva i ostalo.

Članstvo u društvu člana koji je istupio iz društva i člana koji je iz njega isključen prestaje kada im se isplati naknada u visini tržišne protuvrijednosti njihovog poslovnog udjela. Član koji istupi iz društva i član koji je iz društva isključen imaju pravo da im se nadoknadi tržišna vrijednost njihovog poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja odnosno isključenja. Ako je ulog člana u društvu bio u stvarima ili pravima, oni imaju pravo da im se uloženo vrati, ali ne prije nego što proteknu tri mjeseca od istupanja odnosno isključenja iz društva.

U društvenom ugovoru se moraju navesti uvjeti, odnosno razlozi uslijed kojih član društva može jednostrano istupiti iz društva. Odmah se postavlja pitanje moraju li ti razlozi biti taksativno navedeni ili je dovoljno samo utvrditi, da postoji pravo na istupanje? Članovi društva slobodno uređuju svoje odnose u društvu ukoliko nisu protivni zakonu i moralu, pa tako i mogućnosti istupanja iz društva bez navođenja posebnih razloga, za razliku kada član društva istup zahtjeva podnesenom tužbom sudu (čl. 420. st. 2. ZTD-a).

Kako odredba čl. 420. st. 1. upućuje da se društvenim ugovorom moraju odrediti uvjeti istupanja, pa se to ipak u društvenom ugovoru treba što preciznije navesti, odnosno pod kojim uvjetima i kada član društva može istupiti iz društva. Ako društvenim ugovorom nije predviđena mogućnost istupanja člana društva ili je ona nepotpuno regulirana, on može podnijeti tužbu za istupanje iz društva. On može podnijeti tužbu za istupanje i kada je predviđena mogućnost istupanja društvenim ugovorom, ali samo iz opravdanog razloga.

Pored uvjeta istupanja društvenim ugovorom se moraju urediti i postupak istupanja, odnosno koje radnje i na koji način treba poduzeti član društva i samo društvo da bi došlo do istupanja. Pravni institut istupanja predstavlja povlasticu člana društva, pa je na njemu inicijativa da očituje svoju volju za istupanjem iz društva.

On tu svoju volju mora priopćiti upravi društva, jer ona po zakonu zastupa društvo (čl. 426. st. 1. ZTD-a). Izjavu o istupanju član može uputiti usmeno ili pisanom izjavom. Zakon o trgovačkim društvima o tome ništa posebno ne propisuje, ali bi bilo svrhovito da se u društvenom ugovoru odredi da to ipak bude u pisanom obliku, preporučenom poštom, da kasnije u slučaju prijepora ne bi bilo sporno kada je i da li je takva izjava upućena društvu.

U izjavi bi član društva trebao izjaviti da istupa iz društva i postaviti zahtjev za naknadu protuvrijednosti poslovnog udjela, ukoliko ona već nije određena društvenim ugovorom. Zbog toga bi u društvenim ugovorom trebalo propisati sadržaj i način davanja izjave o istupanju, odnosno što takva prijava treba sadržavati.

Član društva koji istupa iz društva ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti poslovnog udjela koja je bila u vrijeme njegovog istupanja, a ne u vrijeme osnivanja društva. Takvo je stajalište i sadašnje sudske prakse. Član čiji je udio bio u stvarima ili pravima ima pravo da mu se uloženo vrati nakon proteka tri mjeseca od istupanja.

Odredbom čl. 420. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima predviđeno je da kada se istupanje traži tužbom, da se u tužbi mora navesti i iznos naknade za poslovni udio i primjereni rok za plaćanje takve naknade te da sud ukoliko prihvati postavljeni tužbeni zahtjev mora odrediti tržišnu vrijednost poslovnog udjela tužitelja. Iz toga bi se moglo shvatiti da bi se društvenim ugovorom naknada za poslovni udio mogla odrediti u drukčijem iznosu od tržišne vrijednosti koja je propisana kada se istupanje traži tužbom.

U slučaju istupanja člana iz društva prestaju njegova članska prava koja iz toga proizlaze. Istupanje iz društva je u pravilu povezano s opravdanim razlogom, a član može svoje interese štititi i tako da svoj poslovni udjel ili udjele u društvu proda, ako za to nisu postavljena posebna ograničenja. Osnovna posljedica istupanja je prestanak članstva u društvu, a nastupa isplatom naknade za poslovni udio.

Kako u ZTD-u nije ništa posebno određeno, u društvenom ugovoru bi se morala odrediti sudbina poslovnog udjela člana koji istupa iz društva. To znači da taj poslovni udio pripada društvu ako je temeljni ulog uplaćen u cijelosti i da se isplata naknade vrši iz sredstava koja prelaze vrijednost temeljnog kapitala sukladno čl. 418. Zakona o trgovačkim društvima, a sve razmjerno svakom pojedinom članu ili nekom određenom članu ili se udio moguće povlači. U društvenom ugovoru bi se pored toga morala odrediti visina naknade za poslovni udio člana koji istupa te rok i način isplate, a sve pozivom na odredu čl. 420. st. 3. ZTD-a.

Ukoliko društvenim ugovorom nije predviđeno isključenje člana društva ili te odredbe nisu potpune te neovisno o tome kako je to uređeno društvenim ugovorom i da li je uopće uređeno društvo može tužbom podnesenom protiv člana društva tražiti od suda da ga isključi iz društva (čl. 420. st. 3. ZTD-a). Društvo to može učiniti samo ako postoji važan razlog. Za razliku kod istupanja gdje se traži opravdani razlog kod isključenja se zahtjeva važan razlog.

Tako se prema odredbi čl. 420. st. 3. ZTD-a predviđa da je važan razlog za isključenje člana iz društva njegovo ponašanje kojim se onemogućuje ili znatno otežava postizanje ciljeva društva, pa se zbog toga njegov ostanak u društvu čini za društvo nepodnošljivim. Tu se, dakle, radi o ponašanju člana društva koje je takvog intenziteta da onemogućuje ili znatno otežava postizanje ciljeva društva. Međutim, tu ne bi spadali slučajevi kada član društva stvara određene poteškoće upravi ili drugim članovima društva u svakodnevnom radu, ako nisu takve naravi da bi se mogle okarakterizirati kao ponašanje koje onemogućuje ili znatno otežava postizanje ciljeva društva.

Zato kada se govori o važnom razlogu poanta je na intenzitetu ponašanja člana društva kojim se stvaraju određene poteškoće u radu, ali ne ugrožavaju ostvarenje ciljeva društva. Prvenstveni cilj društva je ostvarivanje dobiti, što ne isključuje mogućnost da se pored tog cilja društvenim ugovorom ne predvide i drugi ciljevi društva.

Kada je ponašanje člana društva takvog značaja i intenziteta da se njime doista ugrožava ostvarivanje dobiti ili nekog drugog cilja, a što treba utvrditi u svakom pojedinom slučaju, tada bi to bio važan razlog za njegovo isključenje (čl. 420. st. 3. ZTD-a). To bi npr. mogla biti teška povreda obveza, nedostatak ili zloporaba povjerenja, poduzimanje kažnjivih radnji i djela, teško remećenje međusobnih odnosa članova društva itd., ali samo kad oni onemogućuju ili znatno otežavaju postizanje ciljeva društva, radi čega se njegov ostanak u društvu za društvo čini nepodnošljivim, što sud procjenjuje i utvrđuje u svakom konkretnom slučaju prije nego što donese odluku o isključenju.