Odredbama Zakona o kaznenom postupku propisan je istražni zatvor kao krajnja mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika tijekom vođenja kaznenog postupka.
Istražni zatvor se određuje iznimno u situaciji kad se ista svrha ne može ostvariti blažim mjerama odnosno mjerama opreza propisanim odredbama Zakona o kaznenom postupku.
Određivanje istražnog zatvora kao mjere oduzimanja temeljnog ljudskog prava-ljudske slobode ograničena je i podložna sudskoj kontroli jer se radi o dobru zaštićenom Ustavom Republike Hrvatske i odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Određivanje istražnog zatvora kao krajnje mjera oduzimanja slobode ne smije se pretvoriti u kaznu jer se radi o privremenom stanju koje se ne smije poistovjetiti niti predstavljati kaznu.
Istražni zatvor se određuje ukoliko postoji osnovana sumnja, dakle visoki stupanj vjerojatnosti utvrđenja krivnje da je određena osoba počinila kazneno djelo, te se istražni zatvor načelno određuje radi osiguranja i provođenja kaznenog postupka.
Uz uvjet da egzistira osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo potrebno je i da kumulativno budu ispunjene i druge pretpostavke odnosno uvjeti propisani odredbom članka 123.st.1. Zakona o kaznenom postupku:
-ako je u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i slično),
-osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače,
- osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti,
- je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške,
-okrivljenik koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu.
U svakom pojedinom slučaju sud prilikom određivanja istražnog zatvora mora uzeti u obzir sve okolnosti kako okolnosti počinjenja kaznenog djela tako i osobne okolnosti okrivljenika u postupku.
Protiv rješenja o određivanja istražnog zatvora stranke imaju pravo žalbe o kojoj odlučuje viši sud, dakle isto rješenje je podložno sudskoj kontroli višeg suda, a ponekad stranke traže sudsku zaštitu Ustavnog suda Republike Hrvatske, a nakon Ustavnog suda Republike Hrvatske i zaštitu pred Europskim sudom za ljudksa prava.
Kroz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava razvija se sudska praksa i načela kojima se sudovi vode prilikom donošenja odluke da li postoje uvjeti za određivanje istražnog zatvora odnosno uvjeti za produljenje istražnog zatvora.
Istražni zatvor kao krajnja mjera osiguranja okrivljenikove prisutnosti mora biti iznimka a ne pravilo jer se radi o krajnjoj mjeri za pojedinca lišenjem slobode prije okončanja sudskog postupka. Dakle, svako takvo rješenje mora biti detaljno obrazloženo, analizirano i potkripljeno osobito teškim okolnostima svakog pojedinog slučaja, te navođenjem razloga zašto se isto ne može ostavriti blažim mjerama, mjerama opreza.
Sud u svakom pojedinom slučaju prilikom određivanja istražnog zatvora je dužan provesti test razmjernosti na način kako je to detaljno obrazloženo u praksi Europskog suda za ljudska prava u velikom broju sudskih rješidbi što prilikom donošenja odluka prvostupanjskih sudova često izostaje.
U praksi je također primjetno kako sudovi prilikom produljenja istražnog zatvora, a koja odluke o produljenjima istražnog zatvora se obligatorna u rokovima određenih odredbama Zakona o kaznenom postupku, često nomotehnički navode da i dalje postoje uvjeti za određivanje istražnog zatvora kao i u vrijeme kad je isto određeno što je pogrešno i neutemeljeno. Naime, sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom produljenja istražnog zatvora mora postojati veća ozbiljnija i utvrđenija osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje je se tereti u odnosu na vrijeme kad je istraži zatvor određen. Dakle, moraju se u postupku provesti daljnji novi dokazi koji idu u prilog da je počinitelj kriv za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u odnosu na situaciju kad je istražni zatvor određen ili ranije produljen. Dakle, tužitelj mora provesti i prezentirati daljnje dokaze koje idu u prilog optužbi, traži se njegova daljnja aktivnost u postupku kako bi opravdao takvu mjeru kao najstrožu mjeru koja se primjenjuje prema okrivljeniku prije izricanja presude u postupku.
Za napomenuti je također da se istražni zatvor prema okrivljeniku može odrediti isključivo ukoliko se očekuje izricanje bezuvjetne kazne zatvora jer bi u bilo kojem drugom slučaju isto bilo suviše tegotno za okrivljenika i neopravdano jer bi oduzimanjem slobode nastupila teža posljedica od izrečene kaznenopravne sankcije.
Istražni zatvor kao krajnja mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika za pokretanje i provođenje kaznenog postupka se određuje iznimno ukoliko se ista svrha ne može postići blažim mjerama, mjerama opreza propisanim odredbama Zakona o kaznenom postupku. Sud prilikom određivanja istražnog zatvora mora pažljivo u svakoj pojedinom slučaju prilikom donošenja takvih mjera voditi računa o pravima okrivljenika i okolnostima svakog pojedinog slučaja uvažavajući ustavno i konvencijsko pravo okrivljenika na osobnu slobodu. Samo iznimno u slučajevima određenim zakonom primjenjujući sudsku praksu, ustavno i konvencijsko pravo istraži zatvor će se odrediti kao iznimka ukoliko isto nije moguće ostvariti blažim mjerama.
