Kada dođe do raskida kupoprodaje – tko ima pravo na naknadu štete?
U poslovnim odnosima, raskid kupoprodajnog ugovora zbog povrede obveza jedne strane može uzrokovati značajnu financijsku štetu drugoj strani. Zakon o obveznim odnosima jasno propisuje kada i kako oštećena strana može tražiti naknadu štete u takvim situacijama.
Opće pravilo – pravo na naknadu štete (čl. 445.)
Kad je kupoprodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja, druga strana ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, prema općim pravilima o naknadi štete nastale povredom ugovora.
Naknada štete kada stvar ima tekuću cijenu (čl. 446.)
Kad je kupoprodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja, a stvar ima tekuću cijenu, druga strana može zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kojem je posao obavljen.
Ako na tržištu mjesta u kojem je posao obavljen nema tekuće cijene, za izračunavanje visine naknade uzima se u račun tekuća cijena tržišta koje bi ga moglo zamijeniti u danom slučaju, kojoj treba dodati razliku u troškovima prijevoza.
Ova mjera štiti stranu koja bi bila financijski oštećena zbog promjene tržišnih uvjeta.
Pokriće prodajom ili kupnjom (čl. 447.)
Kad je objekt kupoprodaje stanovita količina stvari određenih po rodu, pa jedna strana ne ispuni svoju obvezu na vrijeme, druga strana može izvršiti prodaju radi pokrića, odnosno kupnju radi pokrića, i zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i cijene prodaje, odnosno kupnje radi pokrića.
Naknada veće štete (čl. 448.)
Pored osnovne naknade, moguće je tražiti i veću naknadu štete, ako je šteta premašila uobičajene iznose. To vrijedi u situacijama gdje je raskid ugovora uzrokovao dodatne troškove, gubitak dobiti ili druge konkretne gubitke.
Raskid kupoprodajnog ugovora ne znači automatski kraj odgovornosti. Ako druga strana pretrpi štetu, zakon joj pruža konkretne mehanizme za zaštitu prava i financijski oporavak.
