Franchising je jedan od najraširenijih i najučinkovitijih modela poslovne suradnje u suvremenom gospodarstvu. Kroz ovaj oblik ugovornog odnosa, poznati i etablirani brendovi (davatelji franšize) ulaze u partnerstvo s manjim poduzetnicima (primateljima franšize), omogućujući im korištenje zaštićenih poslovnih modela, žigova i know-how-a. U praksi, franchising model dovodi do stvaranja lanca povezanih poslovnih subjekata, koji zajednički nastupaju na tržištu pod istim brendom, ali ostaju pravno neovisni.

U hrvatskom pravnom sustavu ugovor o franchisingu nije izričito uređen posebnim zakonom. Ipak, zahvaljujući praksi, sudskim odlukama te europskim smjernicama o tržišnom natjecanju, franšizni ugovori su prepoznati i primjenjuju se kao ugovori sui generis – jedinstveni ugovori koji obuhvaćaju elemente više klasičnih ugovora (licencijski, ugovor o kupoprodaji, distribucijski itd.).

Ugovorne strane i obveze

Ugovorne strane – davatelj i primatelj franšize – iako samostalne pravne osobe, uspostavljaju dugoročnu suradnju temeljenu na međusobnoj ekonomskoj povezanosti.

Davatelj franšize prenosi na primatelja:

  • ekskluzivno pravo prodaje/provođenja usluga na određenom području,
  • poslovno znanje i iskustvo (know-how),
  • pravo na korištenje žigova, naziva, dizajna i drugih znakova razlikovanja.

Primatelj zauzvrat plaća određene franšizne naknade i obvezuje se poštivati standarde poslovanja.

Oblici franchisinga

Prema vrsti djelatnosti i obimu suradnje, razlikuju se tri glavna oblika franchisinga:

Poslovni franchising (business format)

Obuhvaća prijenos poslovnog modela i standarda pružanja usluga. Najčešći primjeri:

  • ugostiteljstvo i hoteli
  • financijske usluge
  • obrazovanje i savjetovanje

Karakterizira ga korištenje zajedničkog brenda, licenciranog znanja, dizajna interijera, odjeće, procedura itd.

Distributivni franchising

Usmjeren na distribuciju proizvoda krajnjim kupcima. Tipični primjeri uključuju:

  • maloprodaju odjeće (Benetton, Nike)
  • auto-industriju, gorivo i prehranu

Ugovor uključuje ne samo prodaju robe, već i know-how o prodaji, marketingu i upotrebi trgovačkog imena.

Proizvodni franchising

Podrazumijeva prijenos tehnologije ili dijela proizvodnog procesa. Ovaj oblik je rjeđi i primjenjuje se uglavnom u prehrambenoj i pićnoj industriji.

Sadržaj ugovora o franchisingu

Iako zakon ne propisuje formu, pisani ugovor o franchisingu je praksa u gotovo svim slučajevima. Većina ugovora ima standardiziranu strukturu, koja uključuje sljedeće dijelove:

  • Identifikacija stranaka (davatelj i primatelj)
  • Definicija svrhe ugovora
  • Osnovne informacije o brendu i poslovnom modelu
  • Prijenos znanja, know-how-a, tehničke pomoći
  • Osiguranje korištenja brenda, dizajna, marketinga
  • Edukacija i podrška
  • Plaćanje početne i redovite naknade
  • Poštivanje standarda poslovanja i ugovornih uvjeta
  • Redovito izvještavanje i financijsko praćenje
  • Trajanje i raskid ugovora
  • Klauzule o neotkrivanju informacija
  • Rješavanje sporova i nadležnost suda

Zaključak

Franchising predstavlja snažan alat za širenje poslovanja, osobito za brendove koji žele brzo rasti bez značajnog kapitalnog ulaganja. Istovremeno, primateljima franšize pruža provjereni model poslovanja i smanjuje tržišni rizik.

Iako nije posebno zakonski uređen, franchising ugovor ima sve važnije mjesto u trgovačkom pravu, a njegova fleksibilnost omogućuje prilagodbu različitim sektorima i tržištima.

Za uspješno sklapanje i provedbu franšiznog ugovora preporučuje se pravno savjetovanje, jer pravilno postavljen ugovor štiti i davatelja i primatelja te osigurava dugoročnu i uspješnu suradnju.