Zaštita posjeda

Zaštita posjeda

Zaštita posjeda je moguća u slučaju da neka osoba određenu drugu osobu samovlasno smeta u posjedu, bilo da ju uznemirava u posjedu ili joj taj posjed oduzima, a pritom valja znati kako i posjednik koji je posjed stekao samovlasno na način da ga je drugome oduzeo silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo na zaštitu posjeda, ali ga nema nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no i to će moći kada se posjed umiri.

Posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari. Za razliku od vlasništva koje je jedno od stvarnih prava, posjed se smatra činjenicom, ali socijalno i pravno relevantnom koja izaziva određene pravne učinke. Pravna zaštita posjeda služi zaštiti javnog reda i mira, dakle zaštiti općeg interesa da se održi stabilnost i kontinuitet socijalnih odnosa u kojima ljudi žive.

Da bi se takvi odnosi održali što stabilnijima, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) propisano je da bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati čak i ako smatra da ima jače pravo na posjed. Stoga, u nastavku ovoga članka saznajte kako se vrši zaštita posjeda, kao samopomoć ili sudska zaštita posjeda.

Stjecanje posjeda

Zaštita posjeda je moguća u slučaju da neka osoba određenu drugu osobu samovlasno smeta u posjedu, bilo da ju uznemirava u posjedu ili joj taj posjed oduzima, a pritom valja znati kako i posjednik koji je posjed stekao samovlasno na način da ga je drugome oduzeo silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo na zaštitu posjeda, ali ga nema nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no i to će moći kada se posjed umiri.

Kakvoća posjeda

Osim navedenih načina stjecanja, da bi posjednik stekao posjed, posjed mora biti određene kvalitete, odnosno zakonit, istinit i pošten. Posjed koji ima sve tri navedene kvalitete naziva se kvalificirani posjed.

Zakonit je onaj posjed koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi ili pravnom temelju, primjerice ugovorom kod kojeg se predaje stvar drugoj osobi na korištenje, uporabu i slično. Posjed je istinit ako ga je stjecatelj stekao na dopušten i pravilan način bilo to izvornim ili izvedenim stjecanjem. U slučaju da posjednik stekne posjed protiv volje dotadašnjeg posjednika služeći se fizičkom ili psihičkom silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, posjed tada nije istinit te u tom slučaju dotadašnji posjednik ima pravo da se ostvari zaštita posjeda. Pošten je onaj posjed ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

Primjerice ako osoba stekne posjed na osnovi valjano sklopljenog ugovora nema razloga posumnjati u valjanost takve pravne osnove koja mu osigurava pravo na posjed. Međutim, poštenje će prestati kada osoba sazna da mu pravo na posjed ne pripada, odnosno kada sazna da je ugovor na temelju kojeg mu je predana stvar u posjed ništetan npr. ništetnost ugovora o najmu.

Također, valja znati kako se poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika prosuđuje se prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.

Smetanje posjeda

S jedne strane, posjed je smetan ako netko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed i time potpuno prestaje faktična vlast dotadašnjeg posjednika, a uspostavlja se nova faktična vlast onog koji je poduzeo čin smetanja. Primjerice, ako za vrijeme trajanja ugovora o najmu, vlasnik stana samovoljno promijeni bravu, posjednik više ne bi mogao ući u stan i izvršavati vlast na posjedu.

S druge strane, posjed je smetan ako ga netko uznemirava u posjedovanju, čime mu ograničava faktičnu vlast. Bilo u slučaju oduzimanja ili uznemiravanja u posjedovanju, posjednik ima pravo na zaštitu posjeda koju može ostvariti na dva načina, putem suda u posebnom postupku zbog smetanja posjeda ili putem samopomoći.

Pritom valja znati kako je samovlasno smetanje posjeda zabranjeno bez obzira na to kakav je posjed, te ga upravo zbog navedenog nitko nema pravo smetati, čak i u slučaju da osoba smatra kako ima jače pravo na posjed u tom trenutku. Ako posjedniku bez njegove volje netko oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, radi se o činu samovlasnog smetanja posjeda.

Neće se raditi o samovlasnom smetanju posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten na temelju zakona ili odluke suda odnosno drugoga tijela, koja je donesena na temelju i u skladu sa zakonom. S druge strane, o samovlasnom smetanju se radi i kada je čin oduzimanja ili smetanja posjeda bude učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, a pritom nije izričito dopušten zakonom ili na temelju zakona.

Sudska zaštita posjeda

Zaštita posjeda omogućena je posjedniku sukladno Zakonu o parničnom postupku na način da posjednik zbog samovlasnog smetanja posjeda podnese sudu tužbu zbog smetanja posjeda. Navedenom tužbom će zahtijevati da se utvrdi čin smetanja tužiteljevog posjeda, da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja i da se zabrani takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće.

Da bi donio rješenje o smetanju posjeda, sud mora raspraviti i dokazati činjenice o posljednjem stanju posjeda i je li posjed bio samovlasno smetan. Isključeno je da raspravlja o pitanjima kome pripada pravo na posjed, o pravnoj osnovi i o poštenju posjednika. Usvajanjem tužbenog zahtjeva i donošenjem rješenja, tuženiku će se narediti da uspostavi prijašnje posjedovno stanje u dobrovoljnom roku. Protekom roka, ako tuženik nije izvršio navedenu radnju, tužitelj ima pravo zahtijevati ovrhu rješenja u roku od trideset dana.

Pravo na zaštitu posjeda će prestati protekom roka od trideset dana od dana kada je osoba kojoj je posjed smetan saznala za čin smetanja posjeda i počinitelja, a najkasnije u roku od godinu dana od dana od samog nastalog smetanja. Navedeno pravo na zaštitu posjeda u postupku zbog smetanja posjeda pred sudom ili putem samopomoći. Protekom roka od trideset dana, odnosno godinu dana osoba kojoj je posjed bio smetan nema više pravo tražiti da se izrekne kazna za smetanje posjeda osobi koja je počinila čin smetanja posjeda. Pritom valja znati kako posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda, putem suda ili putem samopomoći, ponovno uspostavio.

Utvrđivanje čina smetanja

Sud prilikom odlučivanja mora raspraviti i dokazati činjenice o posljednjem stanju posjeda i je li posjed bio samovlasno smetan te na temelju tako provedenog postupka donosi rješenje o smetanju posjeda. Pritom sud ne raspravlja o pitanjima kome pripada pravo na posjed, o pravnoj osnovi i o poštenju posjednika ili o zahtjevima za naknadu štete, već kao što je ranije navedeno utvrđuje samo čin smetanja te nalaže prestanak istog.

U iznimnim situacijama sud može raspravljati o prigovoru tuženika kojim tvrdi da mu je tužitelj oduzeo posjed silom, potajno ili prijevarom samo u slučaju da od dana kada je tuženik saznao da mu je tužitelj oduzeo posjed pa do dana kada je vratio posjed, nije proteklo više od trideset dana. Tijekom postupka, sud može i po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne strane odrediti privremene mjere kojima bi se spriječilo protupravno oštećenje, nasilje ili nenadoknadiva šteta. Kada sud usvoji tužbeni zahtjev i donese rješenje, utvrđuje da je tuženik počinio smetanje posjeda, te će tuženiku narediti da uspostavi prijašnje posjedovno stanje u dobrovoljnom roku za uspostavu takvog stanja. U protivnom kada protekne prije navedeni rok, a tuženik nije izvršio navedenu radnju, tužitelj ima pravo zahtijevati ovrhu predmetnog rješenja u roku od trideset dana.

Zaštita posjeda – Samopomoć

Samopomoć je prirodna reakcija osobe čije je pravo napadnuto da ga brani ili ako ga je već izgubila da ga pokušava vratiti. Pravo na zaštitu posjeda posjednik nastoji ostvariti uporabom vlastite snage ili drugim privatnim sredstvima, bez posredovanja javne vlasti. Vrste samopomoći su defenzivna, obrana postojećeg posjeda i ofenzivna, ponovno uspostavljanje oduzetog posjeda.

Tko ima pravo na zaštitu posjeda, svoj posjed smije zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka za zaštitu posjeda i silom od one osobe koja mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi se pomoć putem suda ostvarila prekasno, a opasnost je neposredna, ali uz zadovoljavanje uvjeta da za zaštitu svojeg posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima, a sve prema načelu razmjernosti.

Dopuštenom samopomoći smije se umjesto posjednika poslužiti i pomoćnik u posjedovanju posjednika, a u slučaju da posjednik svoje pravo na zaštitu posjeda ostvari putem samopomoći kad nisu ispunjene prije navedene pretpostavke za dopuštenu samopomoć, odgovara za štetu koju je pritom prouzročio.
Zaštita posjeda je moguća u slučaju da neka osoba određenu drugu osobu samovlasno smeta u posjedu, bilo da ju uznemirava u posjedu ili joj taj posjed oduzima, a pritom valja znati kako i posjednik koji je posjed stekao samovlasno na način da ga je drugome oduzeo silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo na zaštitu posjeda, ali ga nema nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no i to će moći kada se posjed umiri.

Posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari. Za razliku od vlasništva koje je jedno od stvarnih prava, posjed se smatra činjenicom, ali socijalno i pravno relevantnom koja izaziva određene pravne učinke. Pravna zaštita posjeda služi zaštiti javnog reda i mira, dakle zaštiti općeg interesa da se održi stabilnost i kontinuitet socijalnih odnosa u kojima ljudi žive.

Koje se pretpostavke moraju ispuniti da bi bila dopuštena samopomoć?

Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, samopomoć je dopuštena ako se kumulativno ispune tri pretpostavke. Prva je da takva vrsta obrane mora biti nužna jer bi sudska pomoć stigla prekasno (okolnosti ne omogućuju da posjednik traži sudsku zaštitu).

Prema drugoj pretpostavci, opasnost mora biti neposredna jer je čin smetanja u tijeku ili je već dovršen. I prema trećoj, da bi zaštitio posjed posjednik ne smije primijeniti silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima jer bi inače odgovarao za počinjenu štetu. Loše strane samopomoći su da nije dovoljno učinkovita jer zakazuje protiv jačega i da ugrožava javni red i mir.

Važno je napomenuti da je trajanje prava na zaštitu posjeda putem suda ili samopomoći ograničeno, subjektivnim rokom od trideset dana od kad je posjednik saznao za smetanje i tko je posjed smetao, te objektivnim rokom od jedne godine od smetanja, bez obzira je li i kad je posjednik saznao za smetanje. Isto tako, nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili uznemiravanja posjeda dopušten zakonom, odlukom suda ili drugog tijela donesenom na temelju zakona koji dopušta zahvat u tuđi posjed.

Zaštita posjeda i nasljeđivanje

Važno je znati kada osoba umre, njezin posjed stvari i prava prelaze na nasljednike u času njezine smrti i to onakvi kakvi su u tom času bili. Kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će tako taj posjed i izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskog suda izvršavanje povjereno nekoj trećoj osobi. Prelaskom takvog ostaviteljeva posjeda na njegove nasljednike ne dira se u ostale posjede iste stvari, odnosno prava.

Zaštita posjeda – Prestanak posjeda stvari

Posjed stvari prestaje u slučajevima kada stvar propadne, kad se izgubi, a nema izgleda da će se opet pronaći, te u slučaju kada je posjednik svojom voljom napusti. Posjedniku prestaje njegov posjed i kada stvar stekne u posjed osoba koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari ili kad mu je druga osoba oduzme stvar, ako on nije ostvario zaštitu svojeg posjeda.

Posjed prava će prestati kada propadne nekretnina na kojoj se izvršavao sadržaj toga prava ili se posjednik odrekao svojega posjeda prava. S druge strane, posjed prava neće prestati samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati. U slučaju da ako osoba to želi tada posjed prestaje, no međutim, kada posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda.