Zaštita dostojanstva radnika


ZAŠTITA DOSTOJANSTVA RADNIKA

Zaštita dostojanstva radnika je jedno od temeljnih prava osoba u radnom odnosu. Ukoliko imate probleme na radnom mjestu, nedoumice ili pitanja, nastavite čitati članak na temu zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika.

 

Zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika

Zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika proizlazi iz činjenice da Zakon o radu zabranjuje izravnu ili neizravnu diskriminaciju na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji.

Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od neželjenog i nezakonitog postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojim radnik redovito dolazi u doticaj prilikom svakodnevnog obavljanja poslova svog radnog mjesta (npr. kupaca, korisnika, stranaka, poslovnih partnera itd.).

Kada govorimo o povredi radničkih prava treba reći da je zahtjev za zaštitu prava (što je u praksi uvriježen naziv za podnesak upućen poslodavcu u slučaju povrede prava iz radnog odnosa), temeljni i polazni institut u ostvarenju i zaštiti prava radnika.

Postupak zaštite dostojanstva može biti uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća te pravilnikom o radu.

Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je donijeti pravilnik o radu kojim će, između ostalog, urediti postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te zaštitu od diskriminacije.

 

Zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika i postupak podnošenja zahtjeva

Zahtjev za zaštitu prava radnika podnosi radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa.

Vrlo je čest slučaj u praksi da radnici svoja prava iz radnog odnosa ne uspiju ostvariti i zaštititi zbog neznanja i neupućenosti u relevantne propise. To je dijelom i posljedica izbjegavanja teme radničkih prava, kako u medijima tako i u obrazovnom sustavu – stoga je vrlo važno upoznati ih s njihovim pravima i načinima kojima bi ih mogli zaštiti. Zahtjev za zaštitu prava radnika predstavlja jedno od glavnih načina.

Taj radnik može u roku od petnaest dana od primitka odluke kojom je povrijeđeno neko njegovo pravo iz radnog odnosa, odnosno petnaest dana od saznanja za povredu bilo kojeg drugog prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, odnosno podnijeti zahtjev za zaštitu. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Propuštanje podnošenja zahtjeva za zaštitu prava može imati teške posljedice za radnika. Naime, kod zaštite radničkih prava potrebno je napomenuti da se radnik može obratiti nadležnom sudu samo ako je prethodno podnio zahtjev poslodavcu. Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnog rješavanja nastalog spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja tog postupka.

 

Nadležnost suda i razlozi za nepodnošenje zahtjeva

U smislu Zakona od radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), nadležan je sud za radne sporove.

Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava ne mora podnositi radnik koji traži (samo) naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa.

 

Zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika – Obveze poslodavca

Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je donijeti pravilnik o radu kojim će, između ostalog, urediti postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te zaštititi dostojanstvo radnika. Donošenje pravilnika o radu je vrlo važno pitanje jer poslodavac pravilnikom može detaljno propisati tijek postupka zaštite dostojanstva, konkretno navesti i opisati ponašanja koja predstavljaju uznemiravanje ili spolno uznemiravanje te propisati sankcije za počinitelja (npr. opomena pred otkaz, otkaz). Takva neželjena ponašanja predstavljaju povredu obveza iz radnog odnosa, odnosno mogu biti opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

Poslodavac je dužan imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.

 

Zaštita dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja

Radnik može podnijeti pritužbu osobi za zaštitu dostojanstva koja je dužna u roku od 8 dana od dostave pritužbe provesti postupak zaštite dostojanstva, odnosno ispitati navode u pritužbi te poduzeti odgovarajuće mjere kojima će se spriječiti nastavak uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja radnika (npr. isprika, opomena, određivanje rada u različitim smjenama, premještaj počinitelja ili žrtve, razgovor s uključenim osobama, uzimanje njihovih izjava ili izjava svjedoka i sl.).

Dužni su u roku utvrđenim Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji. Ako poslodavac u roku ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

 

Zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika – Teret dokazivanja

U slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno na osobi koja pokreće spor, ako zakonom nije drukčije određeno.

U slučaju spora oko stavljanja radnika u nepovoljniji položaj od drugih radnika radi obraćanja radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenja prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, a što je dovelo do povrede nekog od prava radnika iz radnog odnosa, ako radnik učini vjerojatnim da je stavljen u nepovoljniji položaj i da mu je povrijeđeno neko od njegovih prava iz radnog odnosa, teret dokazivanja prelazi na poslodavca koji mora dokazati da radnika nije stavio u nepovoljniji položaj od drugih radnika, odnosno da mu nije povrijedio pravo iz radnog odnosa.

U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

Pravo radnika na prekid rada

U slučaju da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada.

Za vrijeme prekida rada, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio.

Ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade.

 

Zaštita dostojanstva državnih službenika i namještenika

Postupak zaštite dostojanstva državnih službenika i namještenika uređen je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2017. Njime je propisano da se državni službenik i namještenik radi zaštite svog dostojanstva mogu obratiti nadređenom državnom službeniku, sindikalnom povjereniku ili povjerljivom savjetniku koji je ovlašten primati i rješavati pritužbe. Povjerljive savjetnike imenuje čelnik državnog tijela na razini državnog tijela s više od 20 zaposlenih, a za ustrojstvene jedinice s manje od 20 zaposlenih bit će nadležan povjerljivi savjetnik hijerarhijski više ustrojstvene jedinice. Popis povjerljivih savjetnika u državnim tijelima može se pronaći na internetskim stranicama Ministarstva uprave RH.

 

Zaključno

Zaštita dostojanstva radnika važna je obveza poslodavca. Pri tome poslodavci moraju voditi računa kako su pravna pravila koja uređuju ovu materiju sadržana osim u odredbama Zakona o radu i u odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije. Sve podatke do kojih je poslodavac došao tijekom postupka zaštite dostojanstva mora čuvati kao tajne. U slučaju ispunjenja zakonskih uvjeta, poslodavac mora omogućiti radniku pravo na prekid rada uz naknadu plaće. Ako se pravomoćno utvrdi da nije bilo uznemiravanja, iznose naknade plaće primljene tijekom prekida rada radnik mora vratiti.