Stjecanje prava vlasništva dosjelošću

STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA DOSJELOŠĆU

Stjecanje vlasništva dosjelošću uređeno je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96,73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15) prema kojem se dosjelošću stječe pravo vlasništva samostalnim posjedom određene stvari, ako posjed ima zakonom određenu kakvoću, neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari.

Pravo vlasništva

Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Pravo vlasništva znači pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

Stjecanje vlasništva dosjelošću – Predmet prava vlasništva

Predmetom prava vlasništva i drugih stvarnih prava mogu biti svaka pokretna ili nepokretna stvar, osim onih koje za to nisu sposobne. Pritom je važno znati kako su stvari tjelesni dijelovi prirode različiti od ljudi, koji služe ljudima za uporabu, ali i sve drugo što je zakonom s stvarima izjednačeno. Prirodne sile mogu biti predmet prava vlasništva samo ako su podložne ljudskoj vlasti. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano kako neke vrste prava mogu biti izjednačene sa stvarima, te se one ubrajaju u pokretne stvari, a u nekretnine samo u slučaju da su spojene s vlasništvom nekretnine, njezin su teret ili je zakonom tako određeno.

Osnovna podjela stvari je na tjelesne i netjelesne stvari i djeljive i nedjeljive stvari. Tjelesne stvari su pokretne stvari i nekretnine, a netjelesne su imovinska prava, stvarna prava na tuđoj stvari i obvezna prava.

Nekretnine su čestice zemljine površine zajedno sa svim što je razmjerno trajno spojeno s tim nekretninama, bilo na površini ili ispod nje. Pokretne stvari su stvari koje se mogu premjestiti s jednog mjesta na drugo, a da im se pritom ne povrijedi bit, odnosno njihova supstanca, a u sumnji je li što pokretna ili nekretnina, smatra se da je pokretnina.

Sve stvari mogu biti objektom prava vlasništva, osim onih kojim njihove naravne osobine ili zakonske odredbe sprečavanju da pripadaju pojedincu, te oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne osobe pojedinačno, već su na uporabi svim ljudima npr. atmosferski tlak, voda u rijekama, jezerima i moru, morska obala. Takve stvari se nazivaju općim dobrima, a o njima vodi brigu, upravlja i za to odgovara Republika Hrvatska.

Stjecanje prava vlasništva

Pravo vlasništva se stječe ispunjenjem određenih zakonskih pretpostavki, a ako što drugo nije zakonom propisano, tada prestaju sva stvarna prava na stvari koja su dotad postojala osim onih za koje je stjecatelj znao ili morao znati.

Pravo vlasništva je moguće steći na temelju pravnog posla, odluke suda i druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla moguće je tako da vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika pravnim poslom prelazi na novog vlasnika, a na način predviđen zakonom. Ako se radi o nekretnini, takav pravni posao mora biti u pisanom obliku, a pritom valja znati kako nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima. Vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom stvari u samostalan posjed stjecatelju, a na temelju valjanog očitovanja volje otuđitelja.

Pravo vlasništva na temelju odluke suda i druge nadležne vlasti stječe se u trenutku pravomoćnosti odluke te na taj način neće prestati ostala stvarna prava koja postoje na stvari koja je predmet stjecanja. Važno je znati kako nasljednik može steći pravo vlasništva naslijeđenih stvari u trenutku otvaranja nasljedstva nakon smrti ostavitelja. Pravo vlasništva se stječe i ispunjenjem određenih pretpostavki koje predviđa zakon, a u tom slučaju prestaju i sva stvarna prava na stvari koja su dotad postojala, kao što je npr. stjecanje vlasništva dosjelošću.

Stjecanje vlasništva na temelju zakona

Vrste stjecanja prava vlasništva na temelju zakona su stjecanje prisvojenjem i nalazom, priraštajem, stjecanje vlasništva dosjelošću, pretvorbom društvenog vlasništva u privatno temeljem posebnih propisa i načelom povjerenja u zemljišne knjige.

Stjecanje prava vlasništva prisvojenjem i nalazom moguće je samo za pokretne stvari koje nitko nema u svojem vlasništvu, a pravo vlasništva se stječe uzimanjem stvari u samostalan posjed s namjerom da se ista prisvoji. Ne može se steći pravo vlasništva na stvarima koje mogu biti samo u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica samouprave, a ako je potrebna dozvola za stjecanje određenih stvari, onda ni bez takve dozvole.

Osim izvorno ničijih stvari, ničije stvari su i one koje je vlasnik napustio ako se time odrekao svojeg prava vlasništva, primjerice napuštanjem stvari, napuštanjem posjeda. Ničija nekretnina prelazi u vlasništvo Republike Hrvatske temeljem očitovanja o odreknuću danog u obliku prikladnom za upis u zemljišne knjige. U slučaju nalaza izgubljene, zametnute ili ukradene stvari ona se mora predati najbližem nalaznom uredu, a nalaznikom se pritom smatra osoba koja je stvar prva opazila i za nju se mašila.

Ako se nađe blago npr. novac, dragocjenosti itd. treba se predati nalaznom uredu i ono postaje vlasništvo Republike Hrvatske, a nalaznik i vlasnik nekretnine na kojoj je blago nađeno imaju pravo na primjerenu nagradu od strane Republike Hrvatske.

Stjecanje vlasništva dosjelošću

Stjecanje vlasništva dosjelošću moguće je samostalnim posjedom određene stvari, ako posjed takve stvari ima zakonom određenu kakvoću, neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. U slučaju da posjednik ima kvalificirani posjed, odnosno ako je takav posjed zakonit, istinit, pošten i traje najmanje 3 godine za pokretne stvari i 10 godina za nepokretne stvari i u slučaju da samostalni posjed posjednik ima barem pošteni posjed u trajanju od 10 godina za pokretne stvari i 20 godina za nepokretne stvari može steći stvar u vlasništvo dosjelošću. Za stjecanje vlasništva dosjelošću stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, samoupravnih jedinica i ostalih pravnih osoba koje služe u dobrotvorne svrhe potrebno je dvostruko vrijeme trajanja prije navedenih rokova.

Mogu li stranci postati vlasnici u Republici Hrvatskoj?

Fizička osoba je strana kad nema državljanstvo Republike Hrvatske, a strancima se ne smatraju iseljenici s područja Republike Hrvatske ili njihovi potomci koji ispunjavanju pretpostavke za stjecanje državljanstva Republike Hrvatske. Pravna osoba je strana kad ima registrirano sjedište izvan područja Republike Hrvatske.

Strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske na temelju nasljeđivanja. Na drugi način, npr. stjecanje vlasništva dosjelošću, samo ako za to da suglasnost ministar pravosuđa u upravnom aktu jer u protivnom bi se radilo o ništetnom pravnom poslu. Strana osoba ne može biti vlasnik nekretnine koja leži na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva.

Dosjelost služnosti

Stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz minimalno 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Dosjelošću se neće moći osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

Ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, osoba koja tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću, mora dokazati da je u razdoblju od najmanje 20 godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je ona ili njezin prednik svaki taj put i izvršio njezin sadržaj.

Pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano temeljem zakona, ali nije pritom upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu one osobe koja je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisala svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano temeljem zakona.

Zaštita prava vlasništva

Vlasnik neke stvari ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda posjed te stvari i to njegovo pravo ne može zastarjeti. S druge strane, takvo pravo ne pripada osobi koja je stvar otuđila u svoje ime dok stvar još nije bila njezina, a poslije ju nad tom stvari stekla pravo vlasništva

Tužbe za zaštitu prava vlasništva su prava vlasnička tužba, odnosno actio reivindicatio, vlasnička tužba predmnijevanog vlasnika, odnosno actio publiciana, tužba za zaštitu od uznemiravanja, odnosno actio negatoria ili tužba radi „nepačanja“, a postoji i zaštita kojom se vlasnik štiti od povrede upisom u zemljišnoj knjizi.

Kako bi vlasnik u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom uspješno ostvario svoje pravo na zaštitu prava vlasništva, odnosno kako bi od posjednika mogao zahtijevati da mu preda svoj posjed neke stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo, odnosno pravni temelj tog prava vlasništva te da se nalazi u tuženikovu posjedu. Pritom je važno je da vlasnik opiše stvar prema njezinim osobinama koje je razlikuju od drugih istovrsnih stvari.

Osoba koja u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja određene stvari, smatrati će se vlasnikom te stvari te može tražiti od posjednika bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju da mu takvu stvar preda u posjed. Također, u slučaju da treća osoba bespravno uznemirava vlasnika ili predmnijevanog vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik tada može i putem suda zahtijevati da takvo uznemiravanje prestane. Nadalje, ako neka osoba povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom izvršenim u zemljišne knjige, vlasnik se tada ima pravo zaštititi od takvog postupanja sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava npr. brisovnom tužbom.

Prestanak prava vlasništva

Pravo vlasništva prestaje propašću određene stvari koja je bila predmetom tog prava, a ostanu li ostaci te stvari tada ostaje i pravo vlasništva nad njima, kao i kada stvar priraste drugoj stvari tako da postane njezin dio, odnosno kada izgubi samostalnost. Također, ako je stvar stavljena izvan prometa prestaje pravo dotadašnjeg vlasnika na njoj, a tako je primjerice u slučaju potpunog izvlaštenja. Pravo vlasništva prestati će i kada druga osoba izvorno stekne vlasništvo nad stvari, a derivativno samo za otuđivatelja, zatim odreknućem, npr. kada se napusti posjed pokretne stvari, a nad nekretninama kada temeljem pisanog odreknuća bude izvršen upis brisanja u zemljišnoj knjizi. Vlasništvo može prestati i na temelju zakona, ali se tada štiti stjecatelje u dobroj vjeri.