Raskid ugovora o radu

RASKID UGOVORA O RADU

Ugovor o radu kao pravni posao kojim se reguliraju odnosi između radnika i poslodavca, može se raskinuti jednostrano, sporazumno, ali i sudski. Dakle, postoji jednostrani, sudski i sporazumni raskid ugovora o radu, a o čemu ćete više saznati u nastavku ovoga članka.

Zasnivanje radnog odnosa sklapanjem ugovora o radu

Radni odnos između poslodavca i radnika zasniva se ugovorom o radu, odnosno ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

Sukladno Zakonu o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), ugovor o radu sklapaju poslodavac i radnik u pisanom obliku najčešće prije početka rada ili na dan početka rada. U slučaju da je poslodavac propustio sklopiti s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku, dužan mu je prije početka rada izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.

U pravilu, ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme te obvezuje stranke dok ne prestane, dok se iznimno može sklopiti na određeno vrijeme da bi se zasnivao radni odnos čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

Bitan sadržaj ugovora o radu

Zakon o radu u članku 15. propisuje da ugovor o radu, odnosno pisana potvrda moraju sadržavati sve bitne uglavke, a najmanje o:

– strankama te njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu,

– mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima,

– nazivu posla, odnosno naravi ili vrsti rada, na koje se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova,

– danu početka rada

– očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme

– trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja trajanja toga odmora,

– otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja otkaznih rokova

– osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo,

– trajanju redovitog radnog dana ili tjedna

Prestanak ugovora o radu

Sukladno članku 115. Zakona o radu, ugovor o radu prestaje u sljedećim slučajevima:

– smrću radnika

– smrću poslodavaca fizičke osobe ili prestankom pravne osobe

– kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore,

– sporazumom radnika i poslodavca,

– dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad,

– otkazom

– odlukom nadležnog suda.

Raskid ugovora o radu

Iako prema članku 112. Zakona o radu raskid ugovora o radu nije naveden kao jedan o načina prestanka istog, iz načela autonomije kao temeljnog načela kod sklapanja ugovora o radu proizlazi da poslodavac i radnik suglasnim i uzajamno valjanim očitovanjem volje mogu ugovor o radu izmijeniti ili raskinuti jednako kao što su ga sklopile.

Stoga, jedan od načina prestanka obveznopravnog odnosa je i raskid ugovora, odnosno prestanak valjanog ugovora iz kojeg obveze nisu ispunjene u cijelosti ili su ispunjene samo djelomično, iako ga ne predviđa Zakon o radu, već Zakon o obveznim odnosima.

Potonji Zakon kao razloge za raskid ugovora o radu predviđa sljedeće:

– nemogućnost ispunjenja obveze iz ugovora,

– promijenjene okolnosti,

– neizvjesnost da će druga strana ispuniti svoju obvezu

– očiglednost da druga strana neće ispuniti svoju obvezu, a koji nastaju u vremenu između sklapanja ugovora i dospjelosti dužnikove obveze.

Jednostrani raskid ugovora o radu

S obzirom da je ugovor o radu dvostranoobvezni ugovor, i poslodavac i radnik imaju određena prava i obveze. Tako je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

S obzirom na navedene obveze, suvremeno pravo dopušta poslodavcu i radniku da u ugovor o radu unesu posebne klauzule kojima se zbog određenih razloga i u određenim situacijama predviđa mogućnost jednostranog raskida ugovora o radu.

Najpoznatija i najraširenija je clausula irritatoria, uglavak u ugovoru po kojem se jednoj strani dopušta da može odustati od ugovora o radu ukoliko druga strana ne ispuni svoju obvezu. Valja napomenuti da u dvostranoobveznim ugovorima, a što je ugovor o radu, jedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu iz ugovora ako je druga strana ne ispuni, tako da pri jednostranom raskidu ugovora o radu uvijek postoji strana koja je odgovorna i koja je svoju obvezu ispunila za razliku od druge strane koja to nije. U tom slučaju, vjerna strana ugovora može odustati od potpunog ispunjenja tako da drugoj strani podnese pisani zahtjev za raskid ugovora.

Sporazumni raskid ugovora o radu

Kada postoji volja poslodavca i radnika da se prekine radni odnos, moguće je sporazumno raskinuti ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. S druge strane, kad istekne vrijeme na koje je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen, isti prestaje po sili zakona, nije potrebno posebno sklapati sporazumni raskid ugovora o radu na određeno vrijeme, već od tog roka radnik više nema obvezu rada.

Sukladno Zakonu o radu, sporazumni raskid ugovora o radu sklopljen na neodređeno vrijeme mora biti zaključen u pisanom obliku. Raskid takvog ugovora može predložiti i poslodavac, ali i radnik. Važno je napomenuti kako ni jedna strana nije obvezna prihvatiti prijedlog za sporazumnim raskidom druge strane.

U slučaju zaključivanja sporazumnog raskida ugovora o radu, ni poslodavac ni radnik nemaju obvezu poštivanja otkaznog roka, a poslodavac nije dužan radniku isplatiti otpremninu. Međutim, sporazumom je moguće urediti pitanje otpremnine, kao i datum prestanka radnog odnosa istekom vremena na koji bi u slučaju otkazivanja ugovora o radu radnik imao pravo na otkazni rok.

U svakom slučaju sporazumnim bi raskidom ugovora o radu bilo najbolje odrediti datum prestanka ugovora o radu; način plaćanja obveza koje poslodavac ima prema radniku kao što su prekovremeni sati, godišnji odmor iz prethodne godine i slično; način plaćanja obveza koje radnik ima prema poslodavcu kao što je primjerice povrat uloženih sredstava u doškolovanje, tečajeve i slično; korištenje godišnjeg odmora, otpremnina (ako je izrijekom ugovorena ugovorom o radu za slučaj sporazumnog raskida ili ako radnik i poslodavac dogovore otpremninu).

Radnik mora imati na umu da u slučaju sporazumnog raskida ugovora o radu ne može ostvarivati pravo na novčanu naknada za nezaposlene kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Sudski raskid ugovora o radu

U slučajevima kada je sud utvrdio da je otkaz ugovora o radu od strane poslodavca nedopušten, naložit će radniku vraćanje na posao. No, u takvom slučaju, a na zahtjev radnika ili poslodavca, sud će raskinuti ugovor o radu ukoliko isti bude podnesen do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

U naprijed opisanom slučaju, a kada radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na njegov zahtjev odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Odluku o raskidu ugovora sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.