Predugovor

PREDUGOVOR

U pravnom prometu ugovorne strane se često odlučuju na sklapanje predugovora iz različitih razloga kao npr. trenutni nedostatak financijskih sredstva radi čega je potrebno ishoditi kredit od banke ili nepovjerenja prema dugoj strani zbog bojazni da će stvar biti prodana trećoj osobi koja naknadno ponudi veću cijenu od nje.

Time one nastoje ojačati svoju pravnu poziciju te steći sigurnost da će se neki pravni posao realizirati u skoroj budućnosti. Iako naizgled jednostavan institut obveznog prava sadržan u samo jednom članku Zakona o obveznim odnosima, iz prakse proizlazi da tome nije baš tako. U ovom članku nastojat ćemo prikazati osnovane značajke predugovora.

Prema odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) ugovor se smatra sklopljenim kada se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora. Međutim, prije nego što dođe do sklapanja ugovora prethode određene radnje od kojih neke pretpostavljaju prijeko potreban uvjet (condicio sine quanon) i moraju uvijek postojati da bi do sklapanja ugovora došlo. Tako, davanje ponude (prijedloga za sklapanje ugovora učinjenog određenoj osobi ili neodređenom broju osoba koji sadrži sve bitne sastojke ugovora) i prihvat te ponude uvijek moraju postojati da bi do sklapanja ugovora došlo.

Naime, ugovor je sklopljen u onom trenutku kada ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu, a u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude (čl. 252. ZOO-a).

S druge strane, pregovori i predugovor su radnje koje nisu nužne da bi do sklapanja ugovora došlo te ih ugovorne strane u pravnom prometu poduzimaju ovisno o svojoj volji i potrebi. Pregovori (čl. 251. ZOO-a) su međusobna razmjena podataka, stajališta i mišljenja pregovaratelja ili njihovih zastupnika o budućem obveznom ugovoru koji kane sklopiti1. Oni ne obvezuju za razliku od ponude, ali pregovaratelji ne smiju sudjelovati u pregovorima suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer će u protivnome drugome odgovarati za štetu.

Za razliku od pregovora, jednom sklopljen predugovor obvezuje te su ugovorne strane sukladno načelu pactasuntservanda dužne sklopiti glavni ugovor u čiju je svrhu sklopljen predugovor, i to u roku koji su one predugovorom odredile, odnosno ako rok nije određen kada to nalaže narav i okolnosti posla.

Općenito o predugovoru

Predugovor (ili preliminar) normiran je odredbom čl. 268. ZOO-a koja je sadržajno identična i odredbi čl. 45. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01; dalje: ZOO/91). Prema tome, sudska praksa prema ranije važećem Zakonu o obveznim odnosima može se primijeniti i danas.

Odredbom čl. 268. st. 1. ZOO-a, propisano da je predugovor ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Stoga, iz citirane odredbe proizlazi da je jedina obveza predugovora sklapanje glavnog ugovora, i ništa drugo.

Drugim riječima to znači da ugovorne strane sklapanjem predugovora neće preuzimati obveze koje su predmet glavnog ugovora jer u protivnom one sklapaju upravo glavni ugovor, neovisno o tome kako je ugovor nazvan.

Prema odredbi čl. 268. st. 3. ZOO-a predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. Iz navedenog slijedi da će valjanost predugovora ovisiti o pravnoj naravi glavnog ugovora. Primjera radi, ako su se ugovorne stranke predugovorom obvezale da će sklopiti ugovor o zakupu kao glavni ugovor, predugovor će obvezivati ako sadrži bitne sastojke ugovora o zakupu.

Ako predugovor ne sadrži bitne sastojke glavnog ugovora onda predugovor ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetan je. Naime, budući da je činidba predugovora sklapanje glavnog ugovora, bitni sastojci glavnog ugovora moraju biti određeni ili barem odredivi.

Prema tome, ako predugovorom bitni sastojci glavnog ugovora nisu određeni, a niti su odredivi pa stoga nije određen nužan sadržaj glavnog ugovora na čije sklapanje su se ugovorne strane predugovora obvezale, predugovor je ništetan i ne proizvodi pravne učinke.

Osim toga, svrha odredbe čl. 268. st. 3. ZOO-a prema kojoj predugovor mora sadržati bitne sastojke glavnog ugovora je u tome da se može zahtijevati prisilno ostvarenje glavnog ugovora putem suda. U protivnome to neće biti moguće.