Poslovni udjel kao bračna stečevina

Poslovni udjel kao bračna stečevina

Imovina stečena tijekom braka često je složenija nego što se na prvi pogled čini, a poslovni udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) jedan su od najčešćih izvora pravnih nedoumica među bračnim drugovima. Može li poslovni udjel biti bračna stečevina? Ima li bračni drug pravo na polovicu udjela, iako nije upisan kao član društva? Tko odlučuje o tome kad nastane spor?

Ova pitanja postaju ključna osobito u trenutku razdvajanja, razvoda ili raspodjele imovine, a odgovori na njih zahtijevaju dobro razumijevanje i Obiteljskog zakona i Zakona o trgovačkim društvima. Upravo zato, u nastavku donosimo pregled najvažnijih pravila, kao I koraka koje je potrebno poduzeti kada je poslovni udjel predmet bračne stečevine.

Može li poslovni udjel biti bračna stečevina?

Prava bračnih drugova na bračnoj stečevini uređena su Obiteljskim zakonom kojim je propisano da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom ili koja potječe iz imovine stečene radom, pod uvjetom da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezine stjecanja.

Prema Obiteljskom zakonu, svaki bračni drug je u polovici suvlasnik na bračnoj stečevini čija su osnovna obilježja: rad, trajanje bračne zajednice i predmet bračne stečevine. U bračnu stečevinu ulazi, kao njezin predmet i poslovni udjel iako Obiteljski zakon to izričito ne propisuje, ako su ispunjene zakonske pretpostavke - da je poslovni udjel stečen tijekom trajanja bračne zajednice i to radom. Imovina koju su bračni drugovi unijeli u brak ili je stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice na pravnoj osnovi različitom od rada (npr. darovanjem, nasljeđivanjem), smatra se vlastitom imovinom i nije bračna stečevina.

Poslovni udjel, odnosno prava iz poslovnog udjela mogu, dakle, biti predmet bračne stečevine pod istim pretpostavkama nastanka kao i ostala imovina koju su bračni drugovi stekli tijekom trajanja bračne zajednice.

Zakonska presumpcija prema kojoj su bračni drugovi u jednakom dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini (ako nisu drugačije ugovorili) odnosi se samo na udjel u stjecanju bračne stečevine pa stoga činjenica za zaključak o tome predstavlja li neki predmet (i poslovni udjel) zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu treba dokazati onaj tko to tvrdi, a to je, u pravilu, tužitelj.

S obzirom na to da je riječ o specifičnom predmetu koji može biti bračna stečevina, a koji je uređen pravilima Zakona o trgovačkim društvima razumljivo je da se radi shvaćanja pojma poslovnog udjela kao bračne stečevina, treba kao mjerodavno pravo primjenjivati i navedeni zakon.

Tužba radi utvrđenja i podjele bračne stečevine

Podjela bračne stečevine ne mora biti predmet parničnog postupka, ako se bračni drugovi sporazume oko diobe predmeta koji se smatraju bračnom stečevinom pa se tako mogu dogovoriti i oko poslovnog udjela. Međutim u slučaju kada se sporazum ne postigne, bračnom drugu koji nije upisan kao član nekog društva preostaje tužba pred nadležnim sudom radi ostvarivanja njegovih prava. Pri tome bi se trebalo voditi računa o tome kojem sudu se može obratiti radi zaštite svojih građanskih prava, kakav tužbeni zahtjev bi trebalo postaviti te koja su još sredstva na raspolaganju radi zaštite prava uređenih Obiteljskim zakonom.

Nadležnost sudova u sporovima oko poslovnog udjela kao bračne stečevine

Vrhovni sud je ocijenio da je u slučaju kada je predmet spora utvrđenje da je poslovni udjel u nekom društvu bračna stečevina i da tužitelj nositelj toga poslovnog udjela na jednake dijelove, nadležan trgovački sud, budući da poslovni udjeli u nekom društvu podrazumijevaju skup svih članskih prava i obveza.

Stoga, iako su općinski sudovi isključivo nadležni za suđenje u sporovima o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka, u slučaju kada je poslovni udjel predmet bračne stečevine vrijedi opće pravilo da je u takvom slučaju nadležan trgovački sud, budući da je za rješavanje sporova između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze iz njihovog položaja u društvu, nadležan trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište društva upisano u sudskom registru.

Stranke u postupku

O tužbi i tužbenom zahtjevu o utvrđenju i podjeli poslovnog udjela raspravlja se i odlučuje u parničnom postupku pred stvarno i mjesno nadležnim trgovačkim sudom. Tužitelj, odnosno aktivno legitimirana stranka je bračni drug koji tvrdi da je poslovni udjel u nekom društvu predmet bračne stečevine, a tuženik, pasivno legitimirana stranka je drugi bračni drug koji je upisani imatelj poslovnog udjela. Društvo o čijim se poslovnim udjelima raspravlja u parničnom postupku ne može biti stranka u postupku niti na aktivnoj niti na pasivnoj strani.

Tužbeni zahtjev u sporovima radi utvrđenja poslovnog udjela kao bračne stečevine

Određena pravna zaštita može se tražiti samo valjano postavljenim tužbenim zahtjevom. Sud sudi u granicama postavljenog zahtjeva u postupku tako da pogrešno postavljeni tužbeni zahtjev može rezultirati njegovim neprihvaćanjem.

Pored toga što se u tužbi moraju pravilno označiti stranke u postupku, potrebno je pravilno označiti o kojem poslovnom udjelu se radi te koje pravo tužitelj zahtijeva steći u odnosu na poslovni udjel.

Zabilježba spora u sudskom registru

Radi zaštite prava, tužitelj može uz tužbu podnijeti i zahtjev za zabilježbu spora prema pravilima sudskog registra. Zabilježbu spora rješenjem će dopustiti sud pred kojim se vodi postupak, nakon što predlagatelj predujmi troškove objave.

Zabilježba spora je upis kojim se u sudskom registru, kao javnoj knjizi, čini vidljivim da se glede nekog određenog pravnog odnosa pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vodi postupak čiji bi ishod mogao utjecati na određeni upis u sudski registar. Svrha upisa zabilježbe spora je da se nakon njene provedbe nitko neće moći opravdavati da nije znao ni mogao znati da se glede određenog pravnog odnosa vodi takav postupak.

U svojim odlukama Visoki trgovački sud je zauzeo stajalište da je zabilježba spora dopuštena kada je predmet spora zahtjev za utvrđenje da su poslovni udjeli u nekom društvu bračna stečevina i da je tužitelj ovlaštenik na tim poslovnim udjelima.

Zaključak

Poslovni udjel kao bračna stečevina istodobno je i pravno i životno pitanje. On istupa iz okvira klasične imovine jer nosi prava, obveze i utjecaj na poslovanje društva – zbog čega se svaki spor oko poslovnog udjela pretvara u situaciju u kojoj je nužno spojiti znanje obiteljskog i trgovačkog prava.

Upravo zato, presudno je pravovremeno reagirati: pravilno utvrditi porijeklo imovine, postaviti ispravan tužbeni zahtjev i odabrati nadležni sud. Jednako je važno i zaštititi se zabilježbom spora te razumjeti sudsku praksu, koja u ovakvim slučajevima ima ključnu ulogu.

Ako se nalazite u postupku utvrđenja ili podjele bračne stečevine u kojoj je predmet poslovni udjel – bilo kao tužitelj, bilo kao upisani član preporučujemo da što prije kontaktirate odvjetnika radi stručnog savjetovanja i pravne zaštite.