27.10.2025
Jedno od temeljnih načela građanskog prava je načelo dispozitivnosti, prema kojem građanskopravni odnos nastaje, prestaje i mijenja se voljom stranaka.
Ovo načelo sadržano je u članku 2. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), kojim je propisano da sudionici u pravnom prometu slobodno uređuju obvezne odnose, osim ako to nije protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.
To načelo omogućuje strankama ugovaranje različitih ugovornih klauzula — među kojima je i ugovorna kazna.
Institut ugovorne kazne uređen je odredbama čl. 350. – 356. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.).
Za razliku od ranijeg zakonskog rješenja, prema kojem se ugovorna kazna mogla ugovoriti samo za slučaj neispunjenja ugovora i ispunjenja sa zakašnjenjem, današnji zakon dopušta ugovaranje kazne i za slučaj neurednog ispunjenja.
Ostale zakonske odredbe ostale su sadržajno gotovo iste, pa se i ranija sudska praksa može primjenjivati i danas.
Ugovorna kazna je ugovorna odredba kojom se dužnik obvezuje vjerovniku platiti određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako:
Neuredno ispunjenje može, primjerice, značiti ispunjenje s materijalnim ili pravnim nedostatkom.
Svrha ugovorne kazne je dvojaka:
Preventivna svrha – poticanje dužnika na uredno ispunjenje obveze (disciplinska funkcija).
Naknadna svrha – osiguranje vjerovnika, jer mu pripada određeni iznos neovisno o tome je li pretrpio štetu i kolika je njezina visina (čl. 355. ZOO-a).
Dakle, vjerovnik u slučaju spora ne mora dokazivati postojanje i visinu štete, već mu pripada ugovorena kazna po samom ugovoru.
Ugovorna kazna može se ugovoriti za:
Ako iz ugovora nije jasno za koji je slučaj kazna ugovorena, smatra se da je ugovorena za slučaj zakašnjenja (čl. 350. st. 2. ZOO-a).
Što se tiče oblika, ugovorna kazna mora biti ugovorena u istom obliku kao i ugovor iz kojeg proizlazi obveza (čl. 351. st. 2. ZOO-a).
Ako za ugovor nije propisan poseban oblik, ugovorna kazna može biti i usmeno ugovorena.
Stranke slobodno određuju visinu ugovorne kazne — u ukupnom iznosu, postotku, po danu zakašnjenja ili na drugi način (čl. 351. st. 1. ZOO-a).
Kazna mora biti određena ili barem odrediva.
Iako stranke imaju slobodu u određivanju visine, ona ne smije biti nerazmjerno visoka u odnosu na vrijednost i značenje obveze, jer bi to bilo protivno svrsi instituta.
Sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu glavne obveze (čl. 352. st. 1. ZOO-a).
Ako glavna obveza prestane, bude poništena ili je ništetna, ugovorna kazna također prestaje vrijediti.
Također, ako je neispunjenje ili zakašnjenje nastalo iz razloga za koje dužnik ne odgovara, kazna se ne može zahtijevati (čl. 352. st. 2. ZOO-a).
Sud može, na zahtjev dužnika, smanjiti ugovornu kaznu ako utvrdi da je nerazmjerno visoka (čl. 354. ZOO-a).
Ova odredba osigurava zaštitu načela savjesnosti, poštenja i pravičnosti te sprečava zloupotrebu prava.
Sud ocjenjuje razmjernost visine kazne uzimajući u obzir:
vrijednost obveze i
značenje predmeta obveze.
Ako vam je potreban odvjetnik za obvezne odnose, ugovornu kaznu ili ugovorno pravo, naš ured pruža:
2024-04-15 00:00:00
U određenim slučajevima, kad ne postoji drugi način prilaza na nekretninu, da bi vlasnik došao na svoju nekretninu može se koristiti pravom na služnost prolaza ili nužnim prolazom preko susjedne nekretnine drugog vlasnika. Što je
2024-06-02 00:00:00
U Republici Hrvatskoj strani državljani mogu stjecati nekretnine pod posebnim uvjetima propisanim Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U odnosu na uvjete za stjecanje prava vlasništva postavljene predmetnim