Pobijanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju

POBIJANJE UGOVORA O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU

U ovom kratkom članku, upoznat ćemo Vas o tome što je ugovor o doživotnom uzdržavanju, koje su obveze i prava koja proizlaze iz ugovora te kada se može isti raskinuti, a kada se poduzima pobijanje ugovora o doživotnom uzdržavanju?

Što je ugovor o doživotnom uzdržavanju?

Ugovor o doživotnom uzdržavanju je ugovor kojim se jedna ugovorna strana kao davatelj uzdržavanja obvezuje da će drugu ugovornu stranu kao primatelja uzdržavanja, uzdržavati do njezine smrti. Primatelj uzdržavanja pritom izjavljuje davatelju uzdržavanja da daje svu ili dio svoje imovine. Stjecanje stvari i prava odgođeno je do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Ugovorom se obuhvaćaju i sve pripadnosti i ona prava koja bi mogla biti predmet ugovora.

Pobijanje ugovora o doživotnom uzdržavanju – Kakav je oblik ugovora?

Ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavlja se u pisanom obliku. Može ga ovjeriti sudac nadležnog suda ili javni bilježnik koji ga solemnizira ili ga sastavlja u obliku javnobilježničkog akta. Stranke ugovora prilikom njegova sastavljanja i ovjere bit će obaviještene o njegovom sadržaju te posljedicama koje iz njega proizlaze. Ako bi predmet takvog ugovora bila nekretnina, davatelj uzdržavanja ima pravo zatražiti da se upiše zabilježba u zemljišnim knjigama. S druge stane, ako je predmet ugovora pokretnina ili neko drugo pravo, a za koje se vodi javni upisnik, davatelj uzdržavanja također može tražiti da se u javni upisnik stavi zabilježba tog ugovora.

Odgovornost za obveze primatelja uzdržavanja?

Po smrti primatelja uzdržavanja, davatelj uzdržavanja ne odgovara za njegove obveze. Ugovorne strane mogu ugovoriti da davatelj uzdržavanja odgovara za određene dugove koji postoje u trenutku sklapanja ugovora prema određenim vjerovnicima.

Koja su prava i obveze stranaka?

Kako je riječ o ugovoru u kojem imamo s jedne strane primatelja uzdržavanja koji najčešće ima u svom vlasništvu neku imovinsku korist te koji kao takav treba određenu skrb ili zaštitu  te s druge stane davatelja uzdržavanja koji će pružati pomoć i skrb određenog sadržaja može se reći da ugovorne strane same uređuju koja će prava i obveze proizaći iz takvog ugovora. Po sklopljenom ugovoru, davatelj uzdržavanja dužan jest odmah krenuti s ispunjenjem obveze odnosno o njegovu ispunjenju obveze ovisit će i ispunjenje obveze primatelja uzdržavanja. Ako davatelj uzdržavanja ispuni svoju obvezu do smrti primatelja uzdržavanja te na način naveden u ugovoru, davatelj uzdržavanja steći će vlasništvo nad onom imovinom primatelja uzdržavanja koja je predmet uzdržavanja.

Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju

Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjenje. Svaka od njih može tražiti raskidanje ugovora ukoliko se njihovi odnosi trajno poremete ili u slučaju da ugovorna strana ne ispunjava svoje obveze.

Pobijanje ugovora o doživotnom uzdržavanju – razlozi za pobijanje

Ugovor se može pobijati ukoliko je ga sklopila ugovorna strana koja je ograničeno poslovno sposobna, odnosno u slučaju da u vezi s navedenim ugovorom postoje određene mane volje te u slučajevima kada je to propisano Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18). Ako se pobijanje traži jer je ugovor sklopila ugovorna stana koja je ograničeno poslovno sposobna, ista može sklapati ugovore odnosno poduzimati samo one pravne radnje u skladu sa zakonom odnosno u skladu s odlukom suda o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti. Manom volje smatraju se prijetnja, zabluda i prijevara. Ostali razlozi zbog kojih bi se mogla tražiti pobojnost ugovora jesu pobijanje dužnikovih pravih radnji na štetu vjerovnika te slučaj povrede načela jednake vrijednosti činidbe. Nedostaci koji su nastali u vezi s ugovorom mogu se ukloniti, ali o ugovornim stranama ovisi hoće li takav ugovor proglasiti ništetnim ili će proizvoditi učinke valjanog ugovora.

Kada se može zahtijevati pobijanje ugovora o doživotnom uzdržavanju?

Pravo na pobijanje ugovora o doživotnom uzdržavanju može se tražiti u prekluzivnom roku od godinu dana od saznanja za razlog pobojnosti odnosno s prestankom prisile. Protekom tog roka ugovorna strana gubi pravo na pobijanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. To pravo svakako će prestati protekom roka od tri godine o dana sklapanja ugovora.