Ostavinska rasprava

TKO POKREĆE OSTAVINSKU RASPRAVU?

Odgovor na pitanje tko pokreće ostavinsku raspravu možemo pronaći u Zakonu o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 127/13, 33/15, 14/19), a prema kojem će za ostavinsku raspravu sud odrediti ročište, a u pozivu na ročište obavijestiti će zainteresirane osobe o pokretanju postupka, o tome je li zaprimio već koju oporuku, te će pozvati da odmah dostave sudu pisanu oporuku, odnosno ispravu o usmenoj oporuci ili da naznače svjedoke usmene oporuke.

Tko pokreće ostavinsku raspravu – Ostavinski postupak

Ostavinski postupak je redoviti sudski postupak koji se provodi nakon smrti ostavitelja, a pokreće se nakon što sud zaprimi smrtovnicu ostavitelja, izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu. Činjenice koje treba utvrditi u ostavinskom postupku su nasljednici, sastav ostavine te prava koja pripadaju pojedinim nasljednicima i drugim osobama.

U slučaju da nije proveden ostavinski postupak iz razloga primjerice što ostavinski sud nije zaprimo smrtovnicu ostavitelja ili s njom izjednačenu ispravu pa iza ostaviteljeve smrti nije doneseno rješenje o nasljeđivanju, a iza ostavitelja je ostala određena imovina, mjesno nadležnom općinskom sudu možete podnijeti prijedlog za pokretanje ostavinskog postupka, ako dostavite neku od sljedećih isprava smrtovnicu, odnosno drugi dokaza o smrti ostavitelja, oporuku, ispravu koja se odnosi na ostaviteljevu imovinu npr. izvadak iz zemljišnih knjiga.

Ostavina

Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku smrti, osim onoga što se zbog pravne naravi ili po zakonu nikako ne može naslijediti. Ukoliko ostavitelj nije imao nasljednika, ostavina prelazi na općinu ili grad koji se ne mogu se odreći nasljedstva, te će na taj način nekretnine prijeći na općinu ili grad prema mjestu gdje se nalaze, a pokretnine prema mjestu prebivališta, boravišta. Takva imovina prelazi na općinu ili grad prema načelu kaduciteta i naziva se ošasna imovina.

Tko pokreće ostavinsku raspravu – Zakonsko nasljeđivanje

Odgovor na pitanje tko pokreće ostavinsku raspravu važno nam je i radi činjenice da li se radi o zakonskom ili oporučnom nasljedniku. Tako na temelju zakonskog nasljeđivanja ostavitelja nasljeđuju njegovi potomci, posvojčad i njihovi potomci, bračni i izvanbračni drug, roditelji, njegovi posvojitelji, braća i sestra i njihovi potomci, djedovi i bake i njihovi potomci i ostali preci, a sve sukladno zakonom određenim nasljednim redovima. Pri tome valja voditi računa kako nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva nasljednike daljnjeg nasljednog reda.

Prvi nasljedni red čine djeca i bračni drug ostavitelja te oni nasljeđuju na jednake dijelove. Drugi nasljedni red čine roditelji ostavitelja koji nasljeđuju 1/2 i bračni drug koji nasljeđuje 1/2 pri čemu valja voditi računa ako su se potomci ostavitelja odrekli nasljedstva, bračni drug ostaje u prvom nasljednom redu. Ako su oba roditelja umrla, sve nasljeđuje bračni drug i isto pravilo vrijedi i obratno. Ako nema bračnog druga, a jedan roditelj ili oba su umrla, nasljeđuju njegova djeca tj. ostaviteljeva braća i sestre. Treći nasljedni red čine djedovi i bake ostavitelja, a četvrti pradjedovi i prabake.

Tko pokreće ostavinsku raspravu – Oporučno nasljeđivanje

Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života, a ako nisu zadovoljeni prije navedeni uvjeti, oporuka će biti ništetna. Takva sposobnost oporučitelja za oporučivanje se predmnijeva. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, odnosno vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

Oporuka se može poništiti zbog mana volje tj. u slučaju prijetnje, prisile, prijevare, zablude, zablude o pobudi i zbog nedostatka u obliku. Poništenje oporuke može tražiti osoba s pravnim interesom u roku od jedne godinu od saznanja za razlog nevaljanosti, a najkasnije u roku od 10 godina od proglašenja oporuke, dok prema osobi koja je uzrokovala mane volje oporučitelja ili za njih znala ili morala znati rok iznosi 20 godina od proglašenja oporuke.

Nužni nasljednici

Tko pokreće ostavinsku raspravu važno je i za osobe koje su prema Zakonu o nasljeđivanju nužni nasljednici. Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, posvojčad i njihovi potomci, te bračni drug, a nasljeđuju 1/2 onoga što bi im pripalo po zakonskom redu nasljeđivanja. Ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad, nemaju nužnih sredstava za život i ako su pozvani na nasljedstvo. U tom slučaju imaju pravo na 1/3 onoga što bi im pripalo po zakonskom redu nasljeđivanja, ako su pozvani na nasljedstvo.

Da bi se izračunao nasljedni dio najprije je potrebno popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti i sve ono čime je raspolagao oporukom, sve njegove tražbine osim nenaplativih čine aktivu, te od tako utvrđene vrijednosti valja odbiti iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa, procjene imovine i pokopa koji čine pasivu. Tako dobivenom ostatku tj. čistoj ostavini pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj na bilo koji način učinio nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ga i drugim osobama u zadnjoj godini života.

Nasljednička izjava

Sud će između ostalog na ostavinskoj raspravi raspraviti o svim pitanjima važnim za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a osobito o pravu na nasljedstvo, veličini nasljednoga dijela i pravu na zapise. Sud o pravima, u pravilu, odlučuje nakon što zainteresiranim osobama omogući davanje potrebnih izjava.

Nasljedničkom izjavom nasljednik ili prihvaća ili se odriče od nasljedstva. Svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati takvu nasljedničku izjavu. Postoji presumpcija ako niste dali izjavu o odricanju od nasljedstva da želite biti nasljednikom. Ako valjano izjavite da prihvaćate nasljedstvo, ne možete ga se više odreći, tj. takvu izjavu ne možete opozvati. Sud neće zahtijevati od Vas nasljedničku izjavu, no možete je dati usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom, odnosno možete predati ostavinskom sudu ovjerenu ispravu o tome.

Sudska nadležnost

Tko pokreće ostavinsku raspravu važno je i radi rješavanja pitanja mjesne nadležnosti. Naime, mjesno je nadležan za raspravljanje ostavine onaj sud na čijem je području ostavitelj imao prebivalište u vrijeme smrti, a podredno boravište, odnosno prema mjestu gdje se nalazi pretežni dio njegove ostavine u Hrvatskoj ili prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu državljana. Za raspravljanje ostavine nadležan je općinski sud, odnosno po nalogu suda javni bilježnik.

Rješenje o nasljeđivanju

Važno je znati ako sud nije prekinuo ostavinski postupak i ako nije uputio stranke na parnicu ili upravni postupak jer su između njih sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, rješenjem o nasljeđivanju utvrdit će tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koji dio ostavine nasljeđuje. Slijedom navedenog, pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju biti će utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, postoje li kakva prava na zapise i koja, kao i koja su prava time stekle i druge osobe.

Rješenje o nasljeđivanju sud će dostaviti svim nasljednicima i zapisovnicima, kao i osobama koje su tijekom postupka istakle zahtjev za nasljedstvo, a također rješenje o nasljeđivanju će dostaviti nadležnom poreznom tijelu i nadležnom zemljišnoknjižnom sudu najkasnije u roku od 15 dana nakon isteka mjeseca u kojem je rješenje postalo pravomoćno. Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopušten je pravni lijek i to žalba ako zakonom nije drukčije propisano, a podnosi se u roku od 15 dana od dostave prvostupanjskog rješenja.

Kada se neće provesti ostavinska rasprava?

Ostavinska se rasprava ne provodi u sljedećim slučajevima:

– ako prema podacima kojima sud raspolaže nema ostavine iza umrle osobe

– ako je ostavitelj ostavio samo pokretnine ili s njima izjednačena prava, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak.