Oporuka

OPORUKA

Zanima Vas tko se smatra nasljednikom? Koji su pravni temelji nasljeđivanja? Što je to oporuka i koje vrste oporuka postoje? Posebno Vas interesira kakva je to vlastoručna oporuka? Interesira Vas kako Vam pritom odvjetnik može pomoći? U ovom kratkom članku donosimo Vam odgovore na ta i neka druga pitanja iz nasljednog prava.

Tko se smatra nasljednikom?

Nasljednik je osoba koja nakon smrti fizičke osobe odnosno ostavitelja stječe prava na njegovoj ostavini odnosno stječe nasljedno pravo.  Trenutak stjecanja nasljednog prava jest trenutak ostaviteljeve smrti. Ostavinom će se smatrati sve što je bilo ostavljeno u trenutku ostaviteljeve smrti osim onoga što se ne može naslijediti zbog njegove pravne naravi. Ostavinom se neće smatrati ono što je netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekao na nekom drugom pravnom temelju te ono što je tuđi dio u zajedničkoj imovini.

Vlastoručna oporuka – Temelji nasljeđivanja

Temelji nasljeđivanja u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju (NN 48/2003) su zakon i oporuka. Prema zakonu naslijedit će njegovi potomci, njegova posvojenčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegovi braća i sestre te njihovi potomci,  njegovi baka i djed i njihovi potomci te ostali predci. Po zakonu ima pravo nasljeđivati i izvanbračni drug koji je izjednačen u smislu nasljeđivanja s bračnim drugom. Osobe koje po zakonu imaju pravo naslijediti ostavitelja nasljeđuju u skladu s nasljednim redovima. Nasljedno pravo stječe se i oporukom. Postoji vlastoručna oporuka, pisana oporuka pred svjedocima, javna oporuka te usmena oporuka.

Pretpostavke valjanosti oporuke

Oporuku može sastaviti svaka osoba koja je sposobna za rasuđivanje te ako je navršila 16 godina. Ukoliko nisu ispunjene prethodno navedene pretpostavke oporuka će se smatrati ništetnom.  Oporučitelj se smatra nesposoban za rasuđivanje ako nije sposoban shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice ili nije u mogućnosti bio vladati svojom voljom. U ostalim slučajevima je oporučitelj bio sposoban za rasuđivanje. Neće utjecati na valjanost oporuke slučaj kad bi nakon sastavljanja oporuke osoba izgubila poslovnu sposobnost.

Oblik oporuke

Oporuka se može poništiti na zahtjev osobe i to iz razloga ako je oporučitelj na nju bio natjeran prijetnjom ili silom ili ju je izradio iz razloga jer je bio prevaren ili se je nalazio u zabludi. S obzirom na navedeno, prijetnja, sila i prijevara smatraju se razlozima za poništenje oporuke pa čak i ako potječu od treće osobe. Oporučitelj će se smatrati da je bio u zabludi ako ju napisana zbog zablude glede činjenica zbog kojih se je odlučio na navedena raspolaganja. U slučajevima da bi oporučitelj bio prevaren, natjeran ili u zabludi samo glede određenih odredaba oporuke, tada će se samo one proglasiti ništetnim. Poništavanje oporuke može tražiti jedino osoba koja ima za to pravni interes u roku od godinu dana od dana kada je saznala za postojanje uzroka nevaljanosti, ali najkasnije u roku od deset godina od objave oporuke.

Vlastoručna oporuka

Vlastoručnom oporukom se smatra ona oporuka koju je sastavio i potpisao oporučitelj samostalno. Smatra se korisnim iako i ne nužnim da vlastoručna oporuka sadrži mjesto i datum kada je sastavljena. Datum oporuke koristan je iz razloga kako bi se moglo vidjeti je li to zadnja sastavljena oporuka. Ukoliko bi bila kasnija vlastoručna oporuka oporuka, iz nje mora proizlaziti da je opozvao tu raniju oporuku jer tek tada će ona izgubiti svoj pravni učinak. U slučaju da se oporuka sastoji od više listova, dovoljan je potpis samo na zadnjoj stranici.

Sadržaj  vlastoručne oporuke

Oporučitelj u  vlastoručnoj oporuci može raspolagati sa svime čime ima pravo raspolagati za svoga života. U tom slučaju on može izazvati samo nasljednopravne učinke, te one pravne učinke koje bi mogao izazvati jednostranim očitovanjem. Prilikom sastavljanja oporuke, oporučitelj je ograničen u svom raspolaganju u korist članova svoje obitelji. To znači da oni mogu ostvariti svoje pravo na nužni dio. U iznosu od polovine onoga što bi nasljednik stekao na temelju zakonskog nasljeđivanja imaju pravo nasljeđivati potomci, posvojenčad i njihovi potomci dok ostali imaju pravo na jednu trećinu onoga što bi stekli na temelju zakonskog nasljeđivanja.

Određivanje nasljednika

Nasljednikom se smatra ona osoba koju je oporučitelj u oporuci odredio kao takvu. Oporučitelj u oporuci može odrediti jednog a može odrediti i više nasljednika. Nasljednikom ostavštine smatrat će se i osoba kojoj je ostavljena jedna ili više stvari ili prava a utvrdi se da je ta osoba bila u skladu s oporučiteljevom voljom bila njegov nasljednik. Oporučitelj osim određivanja nasljednika može odrediti i njegove zamjenike odnosno osobu kojoj će pripasti nasljedstvo za slučaj da bi nasljednik umro prije njega ili ga se odrekao ili je nedostojan za nasljeđivanje. Oporukom nije ovlašten odrediti nasljednike svojim nasljednicima.

Određivanje dopuštene svrhe, zaklade i naloga

Ostavitelj u sadržaj svoje vlastoručne oporuke može uvrstiti neku stvar ili pravo, ili dio svoje ostavine koje će se koristiti za ostvarivanje nekog postignuća odnosno u dopuštene svrhe. Osim toga, ostavitelj može odrediti i osnivanje zaklade koja će nastati kad se za to ispune pretpostavke koje su određene posebnim propisima o zakladama. Pravo je oporučitelja i da oporukom odredi neki uvjet ili nalogu u korist njegove ostavine te u vezi s time odrediti rokove. Svaki određeni  nalog koji je nedopušten ili nemoralan smatrat će se kao da ne postoji.

Vlastoručna oporuka – tumačenje

Oporuka će se tumačiti u skladu s ostaviteljevom namjerom. U slučaju da bi postojala dvojba glede tumačenja treba se držati onoga što je povoljnije za oporučnog ostavitelja, a ne za zakonskog ostavitelja. Jednako tako, u slučaju dvojbe oporuka će se tumačiti u korist one osobe koja je oporukom nečim opterećena.